Hanovi i Musafirhana
Islamska kultura u fojničkom kraju utisnula je neizbrisiv trag ne samo na religiju nego i na socijalnu i stambenu kulturu. Stambena kultura u osmanskom periodu širila se urbanim razvojem bosanskohercegovačkih gradova. Jedno od centralnih pitanja ove teme jeste koliko znamo o kulturi stanovanja u Fojnici u osmanskom periodu na osnovu izvora i literature.
Islamska stambena kultura fojničkog kraja za vrijeme osmanskog perioda (I)
Od raskošnih osmanskih kuća do danas je sačuvana poznata Salihagića musafirhana. Pretpostavlja se da je iz druge polovine 16. stoljeća, a nalazi se u Atik mahali. Iako je javnog karaktera, pružala je privatnost kao i druge osmanske kuće tako što su dvorišta ograđena visokim zidom. Postojale su kod imućnih porodica i gostinske sobe (predharluk), u kojima su muškarci primali musafire (goste) i sve muškarce koji nisu bili ni u kakvoj rodbinskoj vezi. Zato su ovu prostoriju nazivali još i musafirhana. Stambenu kulturu u fojničkom kraju možemo posmatrati kroz prizmu islamske kulture. Možemo primijetiti da su muslimani imali posebne mahale u kasabi, dok su nemuslimani živjeli u jednom dijelu varoši. Osim tog vida privatnosti dio fojničkih kuća ograđen je zidom, što je s kaldrmom unutar dvorišta uobičajeno i za druge gradove Bosne. Unutar Fojničke musafirhane nalazimo brojne stare predmete, koji nam ukazuju na to da se život u ovom području nije puno razlikovao od života u Visokom ili Sarajevu.
Hanovi
Već prvih decenija osmanskog vladanja na bosanskohercegovačkom području nastaju veliki hanovi i karavan-saraji, koje prvenstveno grade visoki dostojanstvenici i drugi bogati ljudi uz svoje zadužbine. Razlika između hana i karavan-saraja je u tome što je putnik u hanu plaćao konak i zimi ogrjev, dok je konak u karavan-saraju bio besplatan, a za hranu i ogrjev morao se brinuti sam putnik.
Oskudnost podataka predstavlja poteškoću u istraživanju historijata hanova u fojničkom kraju za vrijeme osmanske vlasti. Osmanska statistika 1874. godine bilježi 41 han u Fojničkoj nahiji. O broju hanova iz tog vremena u samoj Fojnici nemamo preciznih podataka. Znamo da su u Fojnici do 1945. godine sigurno postojala četiri hana i sva četiri su uništena u požaru tokom Drugog svjetskog rata. 1772. godine spominje se u Fojničkoj regesti han nekog Novalića iz Fojnice. Početkom 19. stoljeća spominje se više puta han Hasanage Đirića. 1818. godine stanovao je u ovome hanu neki Pašalija, koji je došao zbog franjevaca i samostana, platio je 90 groša za 6 dana boravka. Zbog istog samostana boravio je mutemin četiri mjeseca u ovom hanu i samostan je platio 200 groša. Huseinbašića han se nalazio u centru fojničke čaršije. Zgrada je bila kvadratne osnovice (14×14 m), s kafanom, dućanom i podrumom u prizemlju i tri sobe s verandom na katu. Vlasnik i handžija je bio Abdullatif ef. Huseinbašić sve do svoje smrti (1900). Prekoputa ovog hana nalazio se Merdanov han, najveći u Fojnici. Na spratu se nalazilo pet soba, dva hodnika, abdesthana i zahod, a u prizemlju kafana i podrum.
Također, imamo sačuvanu fotografiju Mukačinog hana, ali ne možemo potvrditi tačno njegovu izgradnju. Po svom obliku vjerovatno krajem osmanske uprave.
Musafirhane
Poput tekija, hanova, konaka, i musafirhane su bile vakufi muslimana koji su udjeljivali drugima želeći da ostvare trajno dobro. Postojale su u čitavom islamskom svijetu, kao današnji hoteli, u kojima je svaki putnik namjernik (musafir) besplatno mogao da provede tri dana i tri noći, i on i njegova jahalica. Takvih ustanova je bilo mnogo i u bosanskohercegovačkim krajevima. I Muvekkit govori o gostima ovih objekata: “U musafirhani stalno odsjedaju siromašni putnici koji kao gosti konače. Nikada nije manje od deset gostiju koji se zadržavaju od jednog dana do jedne godine”.
Fojnička musafirhana je najstariji sačuvani objekat od javnog značaja Fojnice. Nemamo sačuvanih podataka ko ju je izgradio. Podignuta je u prvom urbanom nukleusu Fojnice, Atik mahali, nedaleko od Atik džamije.
Sudeći po njenoj namjeni i arhitekturi A. Handžić tvrdi da je nastala u drugoj polovini 16. stoljeća, kada i džamija. Osim svoje namjene i arhitekture, jasno je da nakon izgradnje džamije u Atik mahali postojala potreba i za javnim objektom kako bi se mahala razvila i Fojnica postala kasabom.
Fojnička musafirhana je služila socijalnoj, komunalnoj i kulturnoj svrsi: kao svratište i konačište za putnike, ali i kao sklonište i boravište derviša prije podizanja Tekije kod Čaršijske – Šaban Ahmedove džamije.
Kao i u svim musafirhanama, musafiri su imali pravo na tri dana besplatnog boravka, uz korištenje kuhinje. Postojale su i odvojene prostorije za žene, s turskim kupatilom, gdje se posebno vodilo računa o čuvanju privatnosti i lijepom vladanju.
U njenim brojnim prostorijama i danas su sačuvane stare drvene rezbarije, knjige i mnogi vrijedni predmeti. Uz musafirhanu se nalazila i štala u kojoj su konjušari posebno vodili brigu o konjima gostiju.
Autor: Mr. Haris Zulum, profesor historije
IZVOR: Haris Zulum – ISLAMSKA KULTURA FOJNIČKOG KRAJA U OSMANSKOM PERIODU; UNIVERZITET U SARAJEVU, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, Sarajevo, 2023.
