Džamije u fojničkom kraju tokom osmanskog perioda (1463.-1878.) uglavnom se nazivaju po svojim graditeljima (vakifima). Najmonumentalnije džamije u Fojnici podigli su porijeklom domaći ljudi, kao što je to bio slučaj i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima.
Jedna od najmonumentalnijih džamija u Fojnici jeste Atik (stara) džamija, koja se nalazila u istoimenoj Atik mahali. Atik džamija je na osnovu istraživanja i pristupačnih izvora prvi vakuf Fojnice. Ova džamija spominje se prvo kao mesdžid, koji je osnovao vjerovatno Fojničanin Mustafa, sin Hizira, hidžretske 958. odnosno 1551. godine. Mesdžidom je nazvana zato što centar Fojnice nije imao veliki broj muslimanskog stanovništva, a ni status kasabe tj. nije se razvio odmah u osmansko naselje. Međutim, već prije 1570, kada je Fojnica dobila status kasabe, spominje se kao džamija. Također, na osnovu osmanskog deftera iz 1604. godine možemo primijetiti naziv Mahala časne džamije. Na osnovu deftera iz 1604. saznajemo da je Mustafa uvakufio i novac za održavanje džamije. Vakuf spomenute džamije iznosio je 27.000 akči za održavanje. Plaće službenicima džamije isplaćuju se iz navedene glavnice. Službenici su bili: imam i hatib (halifa kajjim (poslužitelj) Husrev-halifa 1 akča i mutevelija (upravitelj) 2 akče Mehmed) dnevno 6 akči, mujezin (Isa, sin Husrefov) 4 akče.
Što se tiče arhitektonskog stila džamije, trebamo napomenuti da je ona obnovljena u 19. stoljeću, na šta ukazuje tarih iznad džamije. Originalnog natpisa nema, a iznad vrata je uklesan natpis o popravku, čiji je tekst napisao fojnički nakšibendijski šejh Abdurrahman Sirija. U natpisu se izražava opća radost što je džamija obnovljena, čemu su doprinijeli svi stanovnici ovog mjesta. Na kraju je zapisana hidžretska godina 1236, što odgovara 1820. godini. Analizirajući njezinu arhitekturu, M. Mujezinović navodi da je „vrlo skromne arhitekture i skromnih dimenzija (6,90×7,50 m); podzid je od kamena, zidovi od ćerpiča i drveta, a i novija unutrašnjost je drvena.“ Ono što je uočljivo kod drvenih džamija, pa tako i kod Atik džamije, jeste težnja da se u okviru jednog objekta, uz minimum materijalnih sredstava po kojem je Fojnica itekako poznata (drvo), ostvari maksimum prostornog efekta, te da se prihvati veliki broj vjernika, pogotovo za vrijeme džuma-namaza. To se najčešće izvodi različitim postavkama mahfila, čime se stvara drugačiji raspored elemenata u okviru istog objekta. Osnovna namjena mahfila je za obavljanje molitve žena, za mujezina i muškarce kada je džuma-namaz.
Osim što je visoke estetske vrijednosti, Atik džamija je ujedno služila i kao tekija u kojoj je šejh Abdurrahman Sirrija vodio zikr, a služila je vjernicima za obrazovanje, izučavanje i učenje Kur'ana, mevluda i dr. islamskih obreda. Svjedok tome jesu pronađeni brojni dokumenti iz osmanskog perioda kao i stari Kur'an. Atik džamija je, također, imala uvakufljene dućane, koji su doprinijeli njezinom radu. O vakufu ove džamije nemamo puno podataka. Austrougarska okupacija zatekla je 4 dućana vakufa Atik džamije. O samom značaju ove džamije za stanovništvo Fojnice govori činjenica da su ljudi gradili prve kuće oko nje i da je mahala koja je okružuje dobila ime Atik.
Autor: Mr. Haris Zulum, profesor historije
IZVOR: Haris Zulum – ISLAMSKA KULTURA FOJNIČKOG KRAJA U OSMANSKOM PERIODU; UNIVERZITET U SARAJEVU, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, Sarajevo, 2023.
