Hanovi u Kiseljaku predstavljaju značajan dio historije ovog područja iz osmanskog perioda. Kiseljak, smješten na važnom trgovačkom putu između Sarajeva i Travnika, bio je ključna stanica za trgovce, putnike i karavane. Hanovi su u to vrijeme služili kao prenoćišta i odmorišta, te su često uključivali i druge sadržaje poput staja za konje, čardaka za goste, pa čak i prostorije za obavljanje molitvi. Razlika između hana i karavan-saraja je u tome što je putnik u hanu plaćao konak i zimi ogrjev, dok je konak u karavan-saraju bio besplatan, a za hranu i ogrjev morao se brinuti sam putnik. Hanovi pripadaju islamskoj materijalnoj kulturi i to su objekti iz osmanskog perioda koji su služili za prenoćište putnika i njihovih karavana. To su bile zgrade sa štalom za konje, prostorijom za putnike i prostorijom za handžiju. Oskudnost podataka predstavlja poteškoću u istraživanju historijata hanova u kiseljačkom kraju za vrijeme osmanske vlasti. Osmanska statistika 1874. godine bilježi 41 han u fojničkoj nahiji. Treba napomenuti da su Kiseljak i Lepenica u to vrijeme bili unutar fojničke nahije kasnije kadiluka.

Hanovi u Kiseljaku, kao i u ostatku Bosne, bili su građeni od lokalnih materijala poput kamena i drveta. Njihov dizajn često je bio jednostavan, ali funkcionalan, s unutrašnjim dvorištima i natkrivenim ulazima. Osim što su služili putnicima, hanovi su bili i mjesta okupljanja lokalnog stanovništva. Tu su se često obavljali poslovi, razmjenjivale vijesti i razvijala društvena interakcija. Iako precizni podaci o nazivima i lokacijama svih hanova u Kiseljaku nisu uvijek dostupni, zna se da su neki od njih pripadali bogatim trgovačkim porodicama ili su bili vakufi – dobrotvorne ustanove koje su osnivali lokalne age, begovi i hadžije. Prema historičaru Hamdiji Kreševljakoviću, hanovi su se dijelili na tri vrste:

  1. Hanovi uz puteve – služili su putnicima za odmor ili prenoćište, gdje se nisu zadržavali duže od jedne noći, jer je svaki putnik nastojao što prije stići na odredište.
  2. Trgovački hanovi – nalazili su se u većim trgovačkim centrima poput Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Kreševa i Kiseljaka. U njima su se trgovci zadržavali danima, sedmicama, pa čak i mjesecima, kupujući i prodajući robu.
  3. Sezonski hanovi – nalazili su se na mjestima poput Kiseljaka i Ilidže. Ovi hanovi služili su ljudima koji su dolazili radi liječenja mineralnom vodom, svježim zrakom ili druženja na teferičima – narodnim okupljanjima s muzikom, plesom i zabavom.

U predjelu zvanom Ploča danas Han Ploča kod Kiseljaka bila su tri hana. Jedan je bio vlasništvo katolika Čiče, drugi sarajevske pravoslavne porodice Odović, a treći muslimanske porodice Šišić. Čičin i Šišića han radili su do 1928. godine. Spominje se i jedan „Mali han“ iz 1785. godine na Han Ploči. Dalje, u pravcu prema Kiseljaku, nalazio se han nekog Hadži-Mustafe. Na Brnjacima se nalazio han Bečiragića, koji je postojao sve do 1940. godine. Ovaj han imao je podrum i kafanu u prizemlju te male sobe na spratu. Duže vremena ovaj han je držao Stjepan Pordušić, zvani Poljko, koji je stanovao u Kreševu, a han je vodio njegov sluga. Također, prije Kiseljaka, kod Paleža, bio je i Mutapov han, danas stambena zgrada.

Han sa Han Ploče iz 1878. godine, prikaz okupacije Austro-Ugarske. Fotografiju je napravio Josef Löwy (1835–1902), dokumentovano u arhivu Beča

Kada govorimo o hanovima u samom centru Kiseljaka, prvi han ovdje je sagrađen oko 1500. godine, a na njemu su izvršeni neki popravci 1566. godine. Pripadao je vakufu Hadži-Uvejsa koji je osim hana sagradio i prvu džamiju u Podastinju. Godine 1785. nalazio se uz lijevu obalu Lepenice, han. Prije 1846. godine sagrađena su dva hana, a poslije 1863. još dva. Od tih hanova, izgleda, najstariji je bio Hadži-Avdagićev han, koji je nakon 1878. kupio Ramić, a između dva svjetska rata kupio ga je Asim beg Dugalić i temeljito ga adaptirao. Dugo vremena držao ga je pod zakup Ivo Malinić i njegova žena Anđa, po kojoj je han dobio ime “Anđin han”. Prema prof. dr. Šaćiru Sikiriću, ovaj han su podigli Mujići iz Paleža, a od njih su ga kupili Hadži-Avdagići. Zatim imamo Svrzin han, bolje poznat pod imenom Osmanov, po zakupniku Osmanu Škici, prestao je s radom poslije Prvog svjetskog rata. Dalje imamo Han Salih-age Merhemića, poznate sarajevske aginske i ulemanske porodice, koji su imali velike posjede u Lepenici i Han Ploči, ovaj han kupio je nakon 1878. godine sarajevski trgovac Aljo, zvani Ušćuplija.

U srcu Kiseljaka, kao svjedoci užurbanog trgovačkog života, uzdizala su se dva velika hana. Jedan od njih, han Vase Hadži-Ristića, bio je pravo malo kraljevstvo za putnike i trgovce. Imao je 14 soba, dvije kuhinje, kafanu i birtiju, mjesto gdje su se sudarale priče i sudbine ljudi s raznih strana. No, pažnju je privlačio i han Đorđa Sjeranovića, sagrađen davne 1872. godine. Za svoje vrijeme bio je prava arhitektonska senzacija – moderna građevina ogromnih dimenzija, prostirući se na 48 x 10 metara. U njegovim zidovima nalazilo se čak 44 sobe, prostrani podrum i brojne pomoćne prostorije, koje su svjedočile užurbanom životu unutar ovog impozantnog zdanja. Također, jedan austrijski dobrovoljac spominje u centru kod vrela Kiseljaka jedan lijep han Hadži-age Šečerovića koji je izgledao impozantno. Dalje, hanova je bilo i u drugim krajevima, poput hana u Jehovcu i Zrninog hana, koji je sagrađen 1785. godine u Bilalovcu. Hanovi i danas ostaju simbol jednog vremena koje trebamo pamtiti i očuvati, posebno oni koji su još uvijek sačuvani, jer predstavljaju dio bosanskohercegovačkog naslijeđa.

Tekst: Mr. Haris Zulum