Ramiz Meša iz Fojnice, čovjek je koji iza sebe ima godine uspješnog rada. S obzirom na dobre rezultate, ne čudi da se uz politiku uspijevao baviti poljoprivrednim poslovima i stočarstvom. Nije od onih kojima smeta cipele zamijeniti gumenim čizmama, olovku štapom i krenuti za stadom…

Foto: SBiH / Semir Efendić i Ramiz Meša

Meša je ljubav prema poljoprivredi i stočarstvu naslijedio još kao dijete od oca. Velikim trudom i zalaganjem ne samo da je on od poljoprivrede imao koristi, nego je zapošljavao i ljude, koji su svoje porodice hranili od tog posla. I danas se veseli otići na njivu, no, kaže da je poljoprivreda i rad na zemlji zbog loših politika i lošeg odnosa dovedena u pitanje. Poznavajući stanje na terenu, ali i odnos vladajućih politika prema poljoprivrednicima, Meša, koji je kandidat za Parlament Federacije BiH ispred Stranke za Bosnu i Hercegovinu, podcrtava da se to mora promijeniti. Drugim riječima, organi vlasti moraju početi pružati poljoprivrednicima one usluge i pomoć koju oni kao građani ove zemlje imaju pravo očekivati.

Poljoprivrednici u ovoj zemlji vrijedno rade, samo im treba dati priliku, stava je. Tu je država, odnosno oni koji obnašaju vlast ključna da odreaguje. Poljoprivredni sektor treba reformu, navodi Meša koji je bez sumnje dobar primjer svima u BiH da ne treba gledati kakav je posao, bitno je da se radi.

Index.ba: Kao neko ko je proveo više godina baveći se poslovima koji se vežu za poljoprivredu, možete li se osvrnuti na trenutno stanje kada je riječ o ovoj grani? Svjedočimo da poljoprivrednici trpe štete , ove ali i ranijih godina to je bila suša i poplave su uništile usjeve štete su pričinjene i od vremenskih neprilika. Ima li neka strategija da se zaštite poljoprivrednici da njihov rad ne bude uzaludan, da od toga mogu da žive?

Meša: Kao što ste na početku kazali, oko 20 godina sam se bavio poslovima usko vezanim za poljoprivredu i stočarstvo. I mislim da stanje u poljoprivredi, od rata na ovamo nije bilo nikada gore, zapravo mi i nemamo ozbiljnu poljoprivrednu proizvodnju. To pokazuju i statistički podaci, koji kažu da je učešće bruto dodane vrijednosti iz sektora poljoprivrede u ukupnom BDP 2020. iznosio svega 4,5%, dok je zaposlenih zajedno sa šumarstvom bilo 10500,što procentualno iznosi svega 2% u ukupnoj zaposlenosti. Kada te podatke poredimo s predratnim, gdje je bilo preko 20 % učešće poljoprivrede i u ukupnom BDP, ali i u ukupnoj zaposlenosti, imamo sumornu sliku stanja u ovoj oblasti.

Ove moje tvrdnje je na najbolji način pokazala i ovogodišnja akcija Kurbana, gdje se vidjelo da domaća proizvodnja ne može ni izbliza da zadovolji potrebe samo te akcije. Da ne govorimo o problemima s kojima se susreću naši preradživaći mesa. Procjena je da domaća proizvodnja mesa ne može da zadovolji ni 30% potreba u BiH. Ostalo se namiruje iz uvoza, legalnog, ali i na druge načine iz Hrvatske i Srbije. Slična situacija je i drugi oblastima ove grane, prekomjerni uvoz jabuka, uvoz vode i sl. Pored toga, poljoprivreda je grana koja puno zavisi od vremenskih prilika, kretanja cijena na globalnom tržištu hrane itd. Svi ovi, ali i drugi problemi , trebali bi biti definisani strategijom razvoja poljoprivrede i BiH. Namjerno govorim u BiH, jer je BiH jedinstven ekonomski prostor, jedinstveno tržište. Međutim zbog političke podjele nadležnosti, to tržište je podijeljeno raznim administrativnim barijerama. Tako je na prostoru FBiH podijeljena nadležnost u ovoj oblasti između FBiH i kantona.

Na nivou FBiH, koliko znam postojala je usvojena Strategija razvoja poljoprivrede za period 2014-2020 godina. Navest ću vam jedan primjer . Pošto sam u bio zastupniku Parlamentu FBiH u mandatu 2014-2018, trebali smo da usvojimo strategiju, koja je bila blago rečeno, puna manjkavosti i ni izbliza nije zasnovana na stanju i potrebama na terenu. Glavni razlog, kojim su nas predlagači uvjerili da usvojimo takvu strategiju je taj što je to uslovila Međunarodna zajednica, i da je ta strategija samo reda radi, slovo na papiru. Međutim, idućih godina, kada god bi se predlagala bilo kakva praktična rješenja u ovoj oblasti, odgovor tih istih ljudi je bio, da to nije moguće implementirati, jer nije definisano „usvojenom“ Strategijom. Koliko sam upoznat, Strategija za period 2021-2027 godina još uvijek nije usvojena, što znači da trenutno nemamo okvirni dokument u ovoj oblasti.

Index.ba: Kakav je po Vašem mišljenju položaj poljoprivrednika u BiH? Na koji način ovu granu razviti, posebno evo sada u vrijeme kada se dešavaju vanredne situacije. Prvo je svijet bio zatvoren zbog korone, a sada je na cijene uticao rat u Ukrajini? Ima li država mehanizam da zaštiti potrošače, gdje je po vama rješenje?

Meša: Evidentno je da je položaj poljoprivrednika jako težak, što svjedoči i njihov odlazak i napuštanje već izgrađene infrastrukture. Naime, svjedoci smo, pogotovo u zadnjih nekoliko godina, da poljoprivrednici prodaju kompletne farme sa kultivisanim imanjima, kako bi svoju egzistenciju potražili negdje drugo. S druge strane, mediji nas bombarduju informacijama kako se povećavaju nominalna davanja u ovoj oblasti. I tu dolazimo do apsurdne situacije, s jedne strane imamo povećanje iznosa poticaja koje je isto ili skoro isto kao i prethodnih godina po grlu i hektaru, a s druge strane imamo smanjenje stočnog fonda, kao i zasijanih poljoprivrednih površina. Nameće se zaključak,gdje su ta povećanja otišla, da li su transparentno utrošena, da li su otišla u prave ruke i za ono za šta su namijenjena…

Naime, prošle godine prolazeći putem od Kupresa prema Prozor-Rami, svjedočio sam napuštenim i zapuštenim livadama, koje nisu čak ni pokošene. U razgovoru sa malobrojnim mještanima sam čuo frapantan podatak da je većina tog zemljišta, prije ovog nesretnog rata bila zasijana žitaricama i da je to isto žito zaprašivao helikopter, a sada nije čak ni pokošeno. Pored ovih problema, u zadnjih par godina smo svjedoci nesnalaženja vlasti u periodu korone, a evo kao što ste u pitanju naveli i ovog rata u Ukrajini. Naime samo ova dva slučaja pokazuju da naša vlast ne zna ili neće da pomogne građanima, kako bi sto lakše i efikasnije preživjeli drastična poskupljenja svih životnih potrepština.

Index.ba: Nekoliko mjeseci već bh. građani žrtve su enormnih poskupljenja. Vlast nije ponudila niti jednu mjeru da ublaži postojeće stanje. Ono što posebno zabrinjava jeste da imamo pad cijena goriva u svijetu, pa i kod nas , ali taj pad ne prate druge stvari , izostalo je lančano pojeftinjenje hrane, komunalija …Zašto?

Meša: Odgovor je jednostavan. Svjedoci smo da se na svim nivoima vlasti donose rebalansi budžeta, zbog povećanja priliva sredstava u budžete. Ta povećanja nisu posljedica nekih strategija, projekata, akcija vlasti, nego posljedica povećanja cijena svih proizvoda na tržištu, što za posljedicu ima povećanje prihoda od PDV, carina, akciza i sl. A sredstava pogotovo u izbornoj godini nikad dosta. Ako se danas usvoji rebalans budžeta, već za sedam dana sredstva su raspoređena i potrošena, ali ne za mjere koje bi ublažile i pomogle građanima, već na neke populističke i predizborne odluke, zbog kojih ćemo u narednom periodu, bojim se plaćati cijenu. Dakle, politika umjesto da olakšava građanima donošenjem mjera za zaštitu porošača, čemu svjedočimo u okruženju ali i u svijetu, zadovoljno trlja ruke.

Index.ba: Kada govorimo o poljoprivredi, ne mogu a da se ne dotaknem situacije da cijeli svijet se okreće proizvodnji vlastite hrane nakon vanrednih siruacija te uslijed klimatskih promjena. BiH ima resurse, ali ih, složit ćete se, ne koristi dovoljno. Koliko je država tu zakazala, šta je s poticajima, šta je sa strategijama?

Meša: Istina, BiH raspolaže s izvanrednim resursima za razvoj poljoprivrede, imamo dovoljno vode, oranica, obradivih površina. Takođe imamo nešto što mnogi stručnjaci navode kao slabost, a to je nedovoljna intenzivna proizvodnja s puno zaštitnih sredstava. Međutim, to može biti naša prednost , u smislu okretanja fokusa na organsku proizvodnju zdrave hrane, za koju imamo izvanredne uslove. Naime, svjedočimo da sve više ljudi hoće da se hrani zdravo. Međutim, ovaj vid proizvodnje nije prepoznat u strategijama poljoprivrede i programima poticaja na najbolji način, i ako i jeste to su simbolični iznosi. Očito da se prilikom izrade strategija, ne samo poljoprivrede, ne kreće od stvarnog stanja i potreba na terenu, nego su te strategije više teoretske. Prilikom izrade Strategije, trebala bi se prvo napraviti stvarna anketa sa zainteresiranim stranama, šta je to što njima treba, šta oni očekuju, koji su optimalni termini za apliciranje za programe poticaja isl.

U razgovoru sa pojedinim uzgajivačima ovaca, na pitanje ima li poticaja na ovce, na mlijeko, rekli su mi da ga teško ostvaruju. A zašto? Pa zato, kad bi trebalo da se aplicira za poticaje, oni se nalaze na ispaši s ovcama, nerijetko i daleko od svojih matičnih opština, i gledaju da što efikasnije iskoriste to vrijeme, jer zimi nema ni mlijeka ni trave. Situacija s poticajima za ovčije, ali i kozije mlijeko je još gora. Da bi ostvario poticaj na mlijeko, mora da ga preda registrovanom otkupljivaču. E sada vi meni kažite kako neko može sa Vlašića, Vranice, Bjelašnice, Hrbine…da ispuni tu obavezu. Drugi problem jeste, što ima veoma mali broj otkupljivača ovčijeg ali i kozijeg mlijeka u FBiH. A nerijetko čujemo tezu da svaki litar proizvedenog mlijeka, bilo kravljeg, ovčijeg ili kozijeg treba biti u sistemu poticaja. I treba. Ali kako? Pa jednostavno, ako ima želje ima i načina da se riješi problem, a to je pojednostavljenje formalnih uslova za ostvarivanje poticaja, ali i strožija kontrola namjenski utrošenih sredstava. Dakle, strategija, programi poticaja kao i drugi akti trebaju se prilagoditi poljoprivrednicima, poštujući zakonske odredbe, kako bi dali pozitivne i praktične rezultate.

Index.ba: Kada će se od poljoprivrede u BiH moći živjeti,ili imamo ovakvo stanje zato što nam je poljoprivreda nisko profitabilna grana? Izdvaja li se dovoljno novca za pomoć poljoprivredi?

Meša: Nema održive poljoprivrede bez zadovoljnog i bogatog poljoprivrednika, domaćina, a nema zadovoljnog poljoprivrednika bez kvalitetne novčane podrške države. Ovo što sada imamo u poljoprivredi nije život, nego je preživljavanje. Zakon o budžetima je propisao da se za poljoprivredu izdvaja 3-6% ukupnih priliva sredstava na svim nivoima vlasti (FBiH, kantoni, opštine). Nisam nigdje pročitao da je rebalansom budžeta planirano povećanje i za poljoprivredu, mada su budžeti povećavani i preko 20%. Naime u Nacrtu budžeta za 2016 godinu, iskoristio sam svoju poslovničku mogućnost i predložio amandman za povećanje poticaja za 15 miliona KM, uz obrazloženje da se isti iznos povećava i narednih godina kako bi se ispunila zakonska odredba izdvajanja 3-6 % iz budžeta. Apsurdno je da taj amandman nije podržala ni Komisija za poljoprivredu ali ni sam ministar. U medijima smo mogli vidjeti informaciju da je u budžetu za 2022 godinu planirano 106 miliona KM poljoprivredne poticaje. Da bi se postigla održiva poljoprivreda, po mom skromnom mišljenju treba minimalno 106 miliona ali eura, znači duplo više sredstava, kako bismo imali zadovoljnog poljoprivrednika, ali i održivu poljoprivrednu proizvodnju. Sve to naravno, da te poticaje dobiju oni koji ih i zaslužuju, a ne oni koji ispunjavaju komplikovane formalne uslove.

Index.ba: Zašto mladih nema u agro-biznisu?

Meša: Vrlo zanimljivo pitanje. Kao odgovor citirat ću vam jedan pasus iz Nacrta strategije 2021-2027 godina, koji između ostalog kaže: „U razdoblju 2014-2020 godina planirana su ulaganja u podršku mladim poljoprivrednicima mlađim od 40 godina, ali nisu realizirana zbog nedostatka sredstava.“ Mislim da je ova rečenica pravi odgovor na vaše pitanje.

Index.ba: Kandidat ste Stranke za BiH za parlament Federacije BiH. Koja rješenja bi moglo ponuditi ovo zakonodavno tijelo da se stanje u poljoprivredi popravi? Kako biste vi uredili ovu oblast?

Meša: Naravno, ako dobijem povjerenje građana, trudit ću se da predlažem praktična i provodiva rješenja i sugestije, i da budem servis našim poljoprivrednim proizvođačima kao i njihovim udruženjima, kako bi se njihov glas, njihove potrebe čule kod donosioca odluka od kojih zavisi njihov dalji rad i opstanak u toj oblasti. Sigurno je da ću kroz parlamentarne procedure, amandmansko djelovanje predlagati praktična i provodiva rješenja u smislu povećanja poticaja, u ukupnom iznosu, ali i u prvom redu za mlade poljoprivrednike, za organsku proizvodnju. Isto tako zalagat ću se da se formira Interventi fond ili kako ga već nazvati, za izvanredne okolnosti kao što su suše, poplave, kao i druge vremenske nepogode, ali isto tako i za oscilacije cijena na globalnom tržištu cijena poljoprivrednih proizvoda. U tim slučajevima vlast treba da bude jedan kvalitetan korektor, da bi poljoprivrednici na naj bezbolniji način prevazišli te teškoće, ali isto tako ostali konkurentni na tržištu.

Index.ba: Uz sve pobrojane probleme, je li rješeje da imamo ministarstvo na državnom nivou kako bi se ova oblast uredila, povećao izvoz, potakla proizvodnja, kako bi se snabdjelo domaće tržište, a prirodni resursi počeli više da koriste?

Meša: Podatak da je pokrivenost uvoza izvozom u ovoj oblasti svega dvadesetak posto, a ukupna pokrivenost oko šezdesetak posto, nameće odgovor sam od sebe. Mislim da je prijeko potrebno formiranje Ministarstva poljoprivrede na državnom nivou kako bi se pojednostavile procedure, u prvom redu za izvoz naših proizvoda na svjetsko tržište. Naime, svjedoci smo da bi se napravio neki pionirski korak u izvozu, moraju se sklopiti bilateralni sporazumi sa određenim zemljama, da bi se isti i realizovao.
Trenutno je Ministarstvo trgovine i ekonomskih odnosa pri Vijeću ministara BiH, nadležno za ovu oblast na državnom nivou, ali isto nema instrumenata kako bi naša poljoprivredna proizvodnja, odnosno naši poljoprivredni proizvodi bili na najbolji način prikazani, ali i plasirani na svjetskom tržištu hrane.

Index.ba: Šta ponuditi kao rješenje da se od poljoprivrede u BiH živi?

Meša: Treba u prvom redu zadržati ono što je dobro. Neki kantoni imaju u planu da otkupe sve tržišne viškove poljoprivrednih proizvoda, neki su osigurali poticaje i s kantonalnog nivoa za ovčije i kozije mlijeko. Takve prakse treba nastaviti.

Dalje, trebamo iskoristiti naše strateške prednosti i maksimalno pomagati i afirmirati organsku proizvodnju. Zatim, poseban fokus staviti na motivaciju mladih da ostanu u svom agro-biznisu, ne samo od ovog ministarstva, nego u sinergiji s drugim ministarstvima i institucijama. Pod hitno osigurati sredstva za Interventi fond za pomoć u poljoprivredi. Izraditi praktičnu i provodivu Strategiju baziranu na stvarnim potrebama u ovoj oblasti. Formirati Ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou.
To su otprilike neka rješenja, koja je istini za volju teško implementirati zbog podijeljenih nadležnosti. Međutim, neka svaki nivo vlasti uradi maksimalno što je do njega, za početak će biti dovoljno.