Fojnica, 1929.

Donosimo vam nove priče, narodna usmena tradicija i historijska predanja i bilješke za još neke od fojničkih toponima.

Sve se mijenja, ljudi, biljke, životinje, priroda,  nastaju i nestaju. Kroz desetljeća i stoljeća sve poprima drugačiju formu iz koje proističe i drugačija namjena. Svi oblici društva prilagođavaju okruženje prema svojim vizijama i potrebama, trajno ili privremeno mijenjajući ga.

Historija se ne da brisati. Ostavi tragove koji svjedoče o njenom postojanju u minulim vremenima.

*

Mapa Općine Fojnica

ČEMERNICA

Selo Čemernica i predio s obje strane istoimene rječice, lijeve pritoke Dragače, sjeverozapadno od Fojnice, spada u dobro poznate rudarske revire, sve do vremena austro-ugarske okupacije. Blizina Laguma, odnosno Gradine potvrđuju da je u Čemernici, u srednjem vijeku, bilo rudarskih zahvata i eksploatacije. U prilog tome idu i nazivi nekoliko lokaliteta u dolini Čemernice kao npr. toponim Karlica (pretvorena u livadu), gdje se skupljala voda potrebna za ispiranje rude, te toponim “Kalhana”, koji je turskog postanja, ali govori o preradi željezne rude.

Zanimljivo je i jedno vjerovanje starih Fojničana, koji kažu da se u Čemernici, u starim jamama, prikazuje duh koga nazivaju “perkman”. Pomisao na vezu s vjerovanjem njemačkih rudara u “Bergmana, Bergmännleina” je sasvim prirodna. Otvoreno je pitanje da li su vjerovanje u ovo natprirodno biće donijeli srednjovjekovni rudari Sasi, ili je ono uneseno preko predradnika i zakupnika rudnika u vrijeme iza 1878. godine.

Moguće je da su srednjovjekovni rudari Sasi ovo vjerovanje predali našim rudarima koje je tokom osmanlijske vlasti bilo zaboravljeno da bi, s austro-ugarskom okupacijom, prisustvom novog elementa njemačkog porijekla, ponovo bilo oživljeno.

U narodnoj tradiciji koja je zabilježena u više navrata, Čemernica se naziva “Zlatni do”, upravo zbog svog rudnog bogatstva.

TROŠNIK

Jugoistočno od Fojnice, naselje Trošnik s istoimenim potokom, po svom karakteru, sličan je Čemernici.

I tu su sve do austro-ugarske okupacije vršeni intenzivni rudarski radovi, najvjerovatnije još i u srednjem vijeku. Najstariji historijski izvor koji spominje toponim Trošnik, datira iz 1561. godine, kada fojnički franjevački samostan kupuje jednu njivu u Trošniku.

U samom potoku Trošniku autopsijom su ustanovljene ogromne količine krupnog kamena koji je izvađen iz potočne naplave, što je svakako posljedica rada rudara- ispirača rude na tom mjestu.

Sudske dokumente, koji se odnose prvenstveno, na imovinsko-pravna pitanja (kupovanje zemljišta i regulisanje određenih imovinskih prava fojničkog samostana) u Trošniku možemo pratiti od 1568. do 1698. godine, a svi oni, indirektno, pokazuju da je područje Trošnika od najstarijih vremena bilo izloženo intenzivnoj rudarskoj djelatnosti, po svemu sudeći eksploataciji željezne rude.

Urušene i napuštene rudarske jame narod pokazuje na više mjesta u Trošniku, a veoma je rasprostranjeno pričanje o zakopanom blagu na lokalitetu Ivanova njiva.

Sam naziv Trošnik narod tumači svojom etimologijom: priča se da je samostan na tom mjestu mnogo trošio na rudarske radove ( što, naravno, nije istina), pa otuda i lokalitetu ime.

Ukoliko u tumačenje ovog naziva, ipak, ne uračunamo troškove koje je samostan, vjerovatno, mogao imati sudeći se s “majdandžijama” pred sudovima da bi dokazao svoja prava, ostaje nam da s više opravdanja pomislimo na velike količine željezne troske, koje se nalaze po Trošniku, da bi protumačili nastanak ovog naziva.

PAVLOVAC

Zapadno od Veselice nalazi se Pavlovac, jedna od fojničkih mahala, s obje strane potoka Bježanije, koja, protičući jednim dijelom Pavlovca, nosi naziv Śćona.

Fojnica, Pavlovac između 1950. i 1960.

Toponim je, nesumnjivo, srednjovjekovnog porijekla.

Godine 1454. sastavljen je testament dubrovačkog trgovca Matka Pripkovića, koji živi i umire u Fojnici, u kome se, između ostalog, kaže:  “…item azo a Paulovich da Ziuath guali me die dar per punno L. 1, onze 6, s. 5. de arzento…”

Narod i danas priča da je Pavlovac dobio ime po nekom Pavlu, koji je tu, nekada, prije dolaska Turaka, živio.

Dužnik Matka Pripkovića, Živat, kako proizlazi iz navedenog dokumenta, živio je u Fojnici, u Pavloviću, dakle,  Pavlovcu.

Naselje se, vjerovatno, formiralo u blizini rudarskih jama koje su, sudeći po tragovima troske od istopljene rude, bile u neposrednoj blizini.

BJEŽANIJA

Bježanija je naziv potoka i doline, na sjevernim padinama Matorca, koji se nastavlja na Pavlovac u pravcu juga.

Priča se da kada su Turci došli  u ove krajeve, onda je narod iz Fojnice bježao u današnju Bježaniju i otuda joj ime.

U vezi s Bježanijom narod spominje Pavla koji je tada zauvijek pobjegao iz Fojnice, pa se mjesto na kome je stanovao prozvalo Pavlovac.

CRKOVIŠTE

Mjesto gdje je crkva nekada stajala zove se “Crkovište” i nalazi se na zapadnom dijelu varošice Fojnice.

Crkovište je zaravanak u sastavu Pazarnica, nešto zapadnije i kojih stotinjak metara udaljen od raskršća.

Na Pazarnicana se danas nalazi jedno starije muslimansko groblje, kao i aktivno groblje.

Crkovište se danas obrađuje, pa je oranjem stvorena terasa, u kojoj se od strane rijeke Dragače, poput podzida od slaganog, neobrađenog  kamenja, nazire kamena konstrukcija koja bi, eventualno, mogla biti trag nekadašnje građevine.

Na Crkovištu je 1969. godine pronađen ulomak jedne kamene ploče (visina 63 cm, širina 44, debljina oko 30), na kojoj su uklesane tri volute, a ispod njih, odijeljen profilacijom, friz od valovite linije.

Ulomak se nalazi u muzeju franjevačkog samostana u Fojnici.

PAZARNICE

Pazarnice (Pazarice) je prostor koji se nastavlja na Crkovišće u pravcu Fojnice.

Na tom mjestu se, sve do najnovijeg vremena, održavao pazar, pa je vrlo vjerovatno da je upravo na Pazarnicama, u srednjem vijeku, bio centar ekonomskog života rudarske naseobine Fojnice, gdje su brojni dubrovački trgovci imali svoje štacune i gdje se, uz nekadašnju crkvu sv. Marije, nalazio trg, koji je, u doba turske uprave, dobio ovaj naziv orijentalnog porijekla.

Pazarnice su locirane na sjecištu puteva iz Pavlovca i Fojnice u stara rudarska područja Tješila i Prokosa, odnosno Čemernice, gdje su tragovi rudarske aktivnosti veoma brojni i, čini se, vrlo stari.

GRADAC

Gradac je danas pašnjak i livade iznad Potkozalja u Šavniku, istočno od Fojnice, nema tragova bilo kakve srednjovjekovne gradnje, ako bi se, na osnovu samog toponima (po analogiji s nazivima istog karaktera u drugim krajevima) to moglo pretpostaviti.

Postoji, jedino, pričanje o zakopanom blagu na tom lokalitetu (neko je, jedne noći iz jedne rupe na stijeni, na tom mjestu, izvadio blago “iz starog čekmedžeta”).

ALAUPOVKA

Alaupovka je toponim, danas predio na utoku rijeke Dragače u rijeku Gvožđanku, jugoistočno od Fojnice.

Toponim je, nesumnjivo, nastao u vezi s poznatom fojničkom porodicom  Alaupovića, za koje se priča da im je prezime nastalo tako što je neki njihov predak, u stara vremena, bio u Fojnici rudarski predradnik, koji je svako jutro budio svoju družinu uzvikom “Alle auf!”, pa su mu otuda nadjeli ime “Alaup”, odnosno Alaupović.

Njihov porodični grb nalazi se u poznatom fojničkom grbovniku.

Fojnički grbovnik: Alavpovicch

Najraniji pisani dokument o njima potiče iz god. 1575, u kome se spominje “Alaupovicha chupria”.

PIJUKOVAC

Pijukovac je šuma i istoimeni potok ispod Kozo-grada, čiji prvi spomen susrećemo u jednom dokumentu iz 1681. godine. Po izvršenim ispitivanjima ispitivača, pun je tragova djelatnosti ispirača zlata, a pretpostavka je da su u revirima po Pijukovcu djelovali rudari i prije 1463. godine.

RUPNOVAC

Rupnovac, nekada potok, a danas ulica u Fojnici, ispod samostana.

Po narodnoj tradiciji, mjesto gdje su radili stari rudari. Toponim vodi porijeklo od termina rupnik, tj. rudarski radnik i čovjek koji se rudarstvom bavio kao profesijom. Termin je poznat i u kasnom srednjem vijeku (“god. 1490. pobi snijeg rupnike u Zaplanju”, Srbija).

Najstariji pisani dokument o Rupnovcu u Fojnici je prepis jedne tapije iz 1465 – 1480. godine, a spominje se i 1527. godine, na osnovu čega se zaključuje da je toponim srednjovjekovnog porijekla.

VESELICA

Veselica je toponim južno od brda Križa, spada u dobro poznato područje rudarske djelatnosti, koje se nastavlja na fojnički Rupnovac.

Po pričanju, brdo Veselica je puno vode i u dubini postoji podzemno jezero koje daje vodu izvoru Šćoni.

Pošto se, osobito u proljeće, čuje kako voda huči pod zemljom, narod priča da je u zemlji tzv. “Gluhi mlin”, “šejtanska vodenica”.

RUPE

Rupe su dolina na putu iz Fojnice za Selakoviće gdje su ustanovljene zatrpane rudarske jame i kraj njih haodine izbačene zemlje i kamena.

ŠĆONA

Šćona je izvor i ulica u Fojnici, po narodnoj tradiciji, nekada bila rudarska jama koju su stari rudari kopali u brdo sve dublje i dublje. Rupnovac je, priča se, tada bio jak potok i tekao je istočno od današnje lokacije samostana.

Kopajući, rudari su došli do izvora Rupnovca, prorovili pregradu pod zemljom, pa se sva voda počela izlivati u Šćonu, a Rupnovac je presušio.

Naziv lokaliteta vodi porijeklo od rudarskog termina štolna ili štona (od njem. Stollen), kojim se označava horizontalni rov što ga rudari kopaju da se u njega salijevaju podzemne vode.

Ljetopisac fra N. Lašvanin je, 1739. godine, zabilježio kako je Šćona protekla “kakono karvava i po njemu se ufati kako na karvav skorup” što je, svakako posljedica proticanja vode kroz naslage željeznog oksida, koji vodu boji u crveno.

Podaci o narodnoj usmenoj tradiciji i historijskim predanjima fojničkog kraja preuzeti su iz arhiva Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Priredila: Razija Buharalija/Fojnica.net