Oduvijek je bilo zanimljivo slušati o bližoj ili daljoj historiji svoga kraja. Posebno interesovanje budile su priče o nazivima lokaliteta (toponima).
Donosimo vam sačuvanu narodnu usmenu tradiciju i historijska predanja o Fojnici i njenoj okolini za koje se može dokazati ili barem pretpostaviti da potiču iz perioda srednjovjekovne bosanske državne samostalnosti.
Istraživanje i prikupljanje informacija o usmenoj narodnoj tradiciji i historijskim predanjima fojničkog kraja sprovedeno je u periodu od 1969 – 1971. godine, što znači, prije 51 godinu.
Do informacija se došlo putem katastarskih čestica, historijske građe i usmenog predanja Fojničana, kazivača.
*
I pored svih historijskih i etničkih promjena, sačuvan je znatan broj starih toponima i historijskih narodnih predanja koja s toponimima stoje u uskoj vezi. Veoma veliki broj kazivača pomogao je u prikupljanju informacija o fojničkom kraju.
Najznačajniji doprinos dali su: Mato Šako iz Tješila, Mijo Babić iz Lučica, Marijan Puljić iz Deževica, Jozo Trogrančić, Nurija Čohadžić, Sejfo Buharalija i Pero Božić iz Fojnice. Svaki od njih je na svoj način pokazao posebno interesovanje za starine svog kraja i pružio obilje vrijednih podataka.
Niz zanimljivih informacija pružio je geometar B. Mezildžić koji je radeći svoj posao bio dobro upućen u katastarske čestice fojničkog kraja. Posebno valja istaknuti gostoprimstvo i srdačnost obitelji franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici kao i Republički fond za naučni rad SR Bosne i Hercegovine.
Svi navedeni dali su svoj doprinos da uživamo u usmenoj narodnoj tradiciji i historijskim predanjima o nastalim toponimima našega kraja.
FOJNICA – HVOJNICA
Po predanju nekoliko starijih kazivača u Fojnici, između Čaršije, Rijeke i Pazarnica bilo je staro groblje, po predanju “još iz vremena Grka”, dakle iz vremena kada Turci nisu osvojili Bosnu.
U prvoj polovini XV stoljeća, dubravački trgovci i zanatlije u zajednici s rudarima, nekadašnjem selu Fojnica, na mjestu Pazarnica, daju pečat prvobitnoj varošici koja postaje centar, trgovište za razmjenu dobara. Zanimljivo je narodno predanje koje kaže da je „nekada davno Ostružnica bila varoš, Fojnica selo“ (danas je obrnut slučaj).
Najstariji rudnik Ostružnica s otvaranjem novih rudarskih revira oko Fojnice: Trošnik, Pijukovac, Bistrica, Rupnovac, Pavlovac, Lagumi, Čemernica i dr. omogućilo je stvaranje jake dubrovačke trgovačke kolonije u samoj Fojnici na spomenutom mjestu Pazarnica.
Godine 1469. Fojnica je, u sumarni popis bosanskih sandžaka, upisana kao nahija Hvojnica. U njoj se spominje istoimeni trg i gvozdeni majdan sa samostanom.
SAMOSTAN DUHA SVETOGA U FOJNICI
Kratko narodno predanje, zabilježeno u Fojnici i provjereno kod više kazivača, pruža nam zanimljivu informaciju o samostanu Duha svetoga u Fojnici.
“U fojničkom kraju najprije je crkva bila svete Marije i to na mjestu koje se zove Bakrene jame, na Matorcu. Odatle su crkvu prenijeli na Pogorjelicu, pa u selo Dusinu. Tu je crkva promijenila ime i prozvala se svetog Duha. Otuda i ime selu Dusini, po svetom Duhu. Tek odatle je crkva prenešena u Fojnicu.”
Put samostana Duha svetoga u samoj Fojnici kreće se lokacijama: Crkovišće/Pazarnice i današnja lokacija, brdo Križ.
SELO TJEŠILO
Jugozapadno od varošice Fojnice, na obroncima Vrhova, sastavnog dijela Matorca, smješteno je staro rudarsko i kovačko naselje Tješilo. Iz god. 1485. potiče jedan nedovoljno jasan podatak o istoimenom selu (“na Tiešilu”), što bi bio do sada najstariji poznati pisani izvor o ovom naselju (pod nazivom Tišilo spominje se u jednom popisu lemozina god. 1761).
Bliža okolina Tješila poznata je po brojnim tragovima rudarske djelatnosti (npr. u šumi Ravanac postoje gomile oblog kamena što ga je voda nosila, sa znatnim tragovima crvene boje, željeznog oksida), što je iniciralo nastanak nekoliko narodnih predanja o ovom naselju. Tako se priča da su u Tješilu i oko njega nekada davno “Grci” kopali rudu, pa kada su je sasvim istrošili, onda su napustili taj kraj.
Postanak naziva sela narodna tradicija tumači na više načina: navodno su, nekada, pod zemljom ostali zatrpani stari rudari, pa su mnoge udovice kukale za njima i jedne druge tješile.
Priča se, takođe, da su, neposredno nakon osvajanja Bosne, Turci istraživali rude u fojničkom kraju, pa su idući od Šćitova uzvodno, tu i tamo kopali tragajući za rudom. Ti su turski rudari, priča kazivač B. Mezildžić, došli iz Mana u Iranu. Idući uz korito rijeke nisu nigdje ništa našli dok nisu došli na Tješilo, gdje su našli rudu i tako se na tom mjestu utješili.
Podaci o narodnoj usmenoj tradiciji i historijskim predanjima fojničkog kraja preuzeti su iz arhiva Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Priredila: Razija Buharalija/Fojnica.net
