Mia Kesten je osoba s invaliditetom od rođenja i živi s cerebralnom paralizom, a već 21 godinu dolazi u Fojnicu. Tokom svih tih godina naš grad za nju je postao mnogo više od mjesta koje posjećuje, postao je njen drugi dom.
Svoju ljubav, zahvalnost i osjećaj pripadnosti pretočila je u emotivnu priču „Grade moj“, u kojoj piše o uspomenama, ljudima, prijateljstvima i svemu što Fojnica predstavlja njoj i drugim mladima koji ovdje dolaze.
Njenu priču objavljujemo u nastavku.
Grade moj
Grade moj, moja sigurna luko, dome moj, nema tih riječi kojima bih mogla opisati beskrajnu ljubav koju osjećam prema tebi.
Grade moj, toliko toga imam da ti kažem, ali ne znam odakle bih krenula. Dragi moj, dugujem ti veliku zahvalnost za sve što si mi pružio i pokazao. Ti si mi pomogao da spoznam tko sam i bolje upoznam sebe, pokazao si mi koliko zapravo vrijedim.
Kad god bih ti došla, ti bi me tiho i s puno ljubavi primio u svoje toplo i meko naručje te bi mi tihim šapatom rekao: „Djevojčice moja, sve je u redu, možeš mi sve ispričati.“ A kada bih ti rekla što me muči, ti bi me blago pogledao te tiho rekao: „Prošlo je, gotovo je, lutko, sada si sigurna. Dok si sa mnom, nitko ti ne može nauditi.“ Tako bi me umirio.
Moja sigurna luko, hvala ti za svako novo poznanstvo, svaki poklonjeni osmijeh. Hvala što svaki put kada k tebi dođem ostaviš neizbrisiv trag.
Hvala ti za moj unutarnji mir, blagi šum vode i blagi povjetarac kojim mi nježno kroz kosu prolaziš.
Grade moj, ti u meni svaki put probudiš malo, sretno dijete. Svakim danom crtaš osmijeh na licu mom, ali ne samo na mom nego i na licima mnogih mladih koji k tebi dođu.
Znaš li da ti je umjetnost jača strana?
Svaki dan u meni probudiš stare uspomene i svakim danom stvaramo nove. Znaš, k tebi dolaze mnogi mladi kojima crtaš osmijehe na licu. Pomažeš nam da makar nakratko zaboravimo na bol i borbe koje svakodnevno vodimo. Okupljaš nas, spajaš, stvaramo nova prijateljstva. Uvijek smo tu jedni za druge, podrška u teškim trenutcima, tu smo da uputimo riječi podrške u pravom trenutku.
Kad k tebi dođemo zajedno s našim majkama, boriš se da nam bude bolje. Naše majke zaslužile su da se u tebi odmore od teške i naporne svakodnevice, a mi ćemo im se jednoga dana pokušati odužiti te uzvratiti svu onu neizmjernu ljubav koju su nam dale i koju nam daju i sada. ❤
Ne prođe ni dan ni sat a da ne pomislim na tebe. Svakodnevno mi u misli i snove svraćaš.
Grade moj, molim te, čuvaj mi stanovnike i sve naše uspomene, ne dopusti da izblijede. U tebi su svi moji snovi, želje i srce. Želim da znaš da ovo nije konačno zbogom, nego samo doviđenja do ponovnog susreta. ❤
Mia Kesten
