Ova Sarajka, po zanimanju ekonomski tehničar, gradsku vrevu, stres i užurbanost modernog života zamijenila je zračnom banjom na Vranici.
Gosti sa Tajvana, iz cijele Evrope
Zajedno sa suprugom Namirom, Amra se ozbiljno otisnula u turističke vode na Prokoškom jezeru, gdje je prošle godine uredila apartmane kojih se ne bi postidjeli ni daleko ozbiljniji ugostiteljski objekti u državi.
Za gostoljubivost Amre i Namira pročulo se i van granica naše zemlje, pa gosti iz Tajvana, koji su i prošlog ljeta bili na Prokoškom jezeru, i ove godine su se vratili.
Osim njih Amra je ugostila i turiste iz Katara, Saudijske Arabije, Amerike, Njemačke, cijele Evrope…, a dolaze, kaže, i naši Bosanci i Hercegovci.
Kako i ne bi kad Amra priprema bosanske specijalitete kojima nema mane, a posebno pite ispod sača, među kojima, naravno, prednjači burek, zbog kojeg se mnogi i vraćaju na Vranicu.
Otkriva nam kako ona pravi onaj pravi bosanski burek u kojeg idu samo meso i pokoja glavica luka, a od začina ulje, biber i so.
No kuriozitet pri pravljenju njenog bureka je taj što dok razvija jufke, Amra pjeva, i to ne bilo šta, nego sevdalinku, a gosti to sve mogu gledati, slušati i uživati.
“Da sam ptica i da imam krila, ja bih cijelu Bosnu preletila…” pjeva Amra dok za stolom drvenom oklagijom razvija jufke.
– Ja počnem pjesmu, a gosti mi se često pridruže. Strancima je zanimljivo kako se razvija jufka, a uz to domaćica još i pjeva. Moram se pohvaliti da sam neke naučila pokoju sevdalinku. Sa Prokoškog jezera otišli su kući pjevajući – govori uz osmijeh Amra.
Kaže kako voli ono što radi, da se nije pokajala što je napustila Sarajevo, iako i rad na planini nije nimalo lahak.
– Ja sam po prirodi takva da u sve što radim unosim dušu i radost. To moji gosti primijete i cijene. Ljudi dolaze da se odmore, uživaju, vide i dožive nešto novo, a moj suprug i ja se trudimo da im to omogućimo. Činimo sve da se osjećaju kao kod svoje kuće.
Branje gljiva, borovnica, kupanje u jezeru
Probanje bosanskih specijaliteta i slušanje sevdalinki nije sve što ovaj bračni par nudi. Kad se odmore i ručaju, Amra i Namir svoje goste povedu u obilazak okolnih proplanaka, branje gljiva i borovnica, a oni koji su najhrabriji zastanu i okupaju se u ledenoj vodi Prokoškog jezera.
– Ne dolaze ljudi na Prokoško jezero samo da bi probali burek, morate im se posvetiti, a kad ste posvećeni svom poslu, onda vam to i uspijeva. Mnogi dolaze zbog hikinga (sporsko penjanje), planinarenja i trebate ih uputiti u područje na koje su došli, trebaju li biti oprezni ili ne kako bi se izbjegle neželjene situacije. Priroda je prekrasna, ali se u planini trebate znati ponašati kako bi boravak ostao u lijepom sjećanju – priča Amra.
Jedini nedostatak ovog prekransog krajolika je putna komunikacija kojom se dolazi, i to jedan njen dio od Fojnice do Prokoškog jezera. U tom pravcu, u dužini negdje od oko 16 kilometara je makadamski put.
– Jeste malo nezgodno, ali svako svojim automobilom vozeći malo opreznije, može bez problema doći. Naravno, da bismo svi voljeli da se i taj dio puta asfaltira, ali možda nas ovog puta i čuju oni kojima je to posao, pa nešto urade – kaže Amra Zuka Kajmak.
