Život ga baš i nije mazio, kao uostalom ni cijelu njegovu generaciju.
Rođen je 03.01.1970. godine u selu Čemernici, udaljenom četiri kilometra od Fojnice, gdje provodi svoje teško, ali sretno djetinjstvo.
Svakodnevne obaveze, koje svaka seoska domaćinska kuća nameće, nisu ga sprječavale da u svojoj glavi stvara jednu svijetliju i ljepšu budućnost za sebe.
Ljubav prema crtanju se javila kada je sa sedam godina vidio blok za crtanje kod svog starijeg brata, te nakon tog trenutka sve njegove misli su usmjerene samo na boje i slikanje.
Velika ljubav prema umjetnosti kao i prema radu sa djecom ga podstiče da 2001. godine upiše Nastavnički fakultet, Odsjek likovne umjetnosti, koji u roku završava i počinje raditi kao nastavnik.
Osim slikarstva, Nafiz Pamić rado piše pjesme, a inspiraciju pronalazi u rodnom kraju, domovini te sretnim ljubavnim temama.
Pisanjem i slikanjem upotpunjuje sebe i svoj duhovni život, a uz to želi mlađim generacijama u amanet ostaviti nešto lijepo i prepoznatljivo.
Uz ove prelijepe slike i crteže, pročitajte i jednu Nafizovu pjesmu posvećenu fojničkoj musafirhani.
FOJNIČKA MUSAFIRHANA
(u mojoj slici i pjesmi)
Gledam te bona već vijeka pola,
uspomena divna na tebe osta,
zbog tebe nasta izreka gola,
svakoga gosta dva dana dosta.
Gledam te bona kako se boriš,
dok vrijeme tvoje zidove grize,
pa pitam sebe ima li iko,
da te izvuče iz ove krize .
Život me ovaj vodio svuda,
al’ nigdje ne nađoh takvoga zdanja,
bojim se da smo u prolazu samo,
svjedoci tvoga propadanja.
Tekst: Namik Mešak/Fojnica.net
