Da li je ona neovisna ili nazavisna to je svejedno. Važno je da se razumije šta to znači – kazao je na početku fra Majdandžić.
U Fojnici je službovao 16 godina, nakon toga otišao u Sarajevo, pa sedam posljednjih godina proveo u Varešu.
Ovako ja sam prešao 1991. godine u Sarajevo. I te godine je bila jedna velika priča o 700. godina franjevaca u Bosni. To je bilo nešto pred kraja ’91. godine. Onda je bilo i 1992. godine te dodao: Mi bi od tada pa do sada trebali napraviti lijepu Bosnu. Ona živi i živjet će, ali joj mi malo nagrdimo lice i ne uljepšamo, to je naš problem.
Fra Mirko Majdandžić je rekao da je najveći problem taj što se u Bosni u historiji bilježe samo negativne i loše stvari.
Jedan problem historije jeste što mi u toj povijesti bilježimo samo negativno. Historija bi trebala biti učiteljica života, kao što kaže jedna stara poslovica. Mi samo pamtimo šta je ko kome učinio. Ta priča od 700 godina samostana u Fojnici prikazuju da su prijašnji ljudi bili veliki umjetnici na razini Evrope. Danas smo malo zaostali baš našom greškom, a trebali smo iz te historije izvući mnogo više. Mi smo uvijek znali pomoći drugom i znali smo uvijek gajiti raznolikost – kazao je fra Majdandžić.
Njegova poruka je da se Bosna voli kao majka.
Ja volim BiH zato što mi je to kuća, zato što mi je domovina, zato što mi je k'o mater. I kada bismo od srca voljeli zemlju ona bi bila lijepa onako kakvu ju je Bog stvorio. Šta god je trebalo Bog je ovoj zemlji dao, samo se mi ne znamo nositi s tom ljepotom – rekao je fra Mirko Majdandžić.
