SMŠ “Zijah Dizdarević” Fojnica je ove školske 2024/2025. godine iznjedrila 14 učenika generacije, što je zasigurno veliki uspjeh i učenika i škole.
Intervju s učenicima generacije ima za cilj javno odati priznanje njihovom uspjehu i podstaknuti buduće srednjoškolce da krenu njihovim putem. Ujedno, kroz ovaj razgovor želimo naglasiti važnu ulogu SMŠ “Zijah Dizdarević” u postizanju ovakvih rezultata.
Edna Hodžić – Ponos SMŠ “Zijah Dizdarević” Fojnica
Na početku, upućujemo iskrene čestitke Edni Hodžić na ovom izuzetnom i zasluženom uspjehu. Kroz nekoliko pitanja želimo joj dati priliku da ispriča svoju priču, podijeli iskustva i uputi savjete budućim generacijama učenika.
Fojnica.net: Možeš li nam se kratko predstaviti?
Edna Hodžić: Ja sam Edna Hodžić. Rođena sam 2006. godine u Travniku, a živim u Bilalovcu sa svojim roditeljima i dragom nanom. Već dugi niz godina aktivna sam članica folklora, što mi je donijelo mnogo lijepih iskustava i prijateljstava. Volim putovati i kroz život kročim uz igru i pjesmu, jer vjerujem da su radost i tradicija najbolji saputnici na životnom putu.
Fojnica.net: Kakav je osjećaj ponovo nositi titulu učenika generacije, jer znamo da si bila učenik generacije i u osnovnoj školi? Šta ti ova titula znači lično?
Edna Hodžić: Biti učenik generacije svakako je lijepo priznanje, iako ga ne doživljavam kao nešto što me izdvaja iznad drugih. Ipak, najviše me raduje što ta titula čini ljude oko mene sretnim i ponosnim – a upravo njihova radost i ponos daju smisao i meni samoj. Još mi je draže znati da se moj trud, posvećenost i zalaganje koje sam tokom godina uložila na kraju ipak isplate.
Fojnica.net: Koji trenutak iz školovanja ti je najvažniji, a na koji si najponosnija?
Edna Hodžić: Najvažniji trenutak tokom školovanja bio je kada sam shvatila koliko sam lično napredovala i ojačala, a najponosnija sam na činjenicu da sam ostala dosljedna sebi i svojim ciljevima, uprkos svim izazovima.
Fojnica.net: Kako bi opisala svoje srednjoškolsko obrazovanje? Jesi li nailazila na teške trenutke i kako si ih prevazilazila?
Edna Hodžić: Srednjoškolsko obrazovanje za mene je bilo jedno važno i vrijedno životno razdoblje, ispunjeno ne samo lijepim trenucima i uspjesima, već i izazovima. Naravno da je bilo i teških dana – kada sam se borila sama sa sobom, s obavezama, pritiskom i umorom. Bilo je trenutaka kada sam sumnjala u sebe, ali nikada nisam odustajala. Upravo ti trenuci su me ojačali i naučili koliko je važno vjerovati u svoj put, pa i kad nije lak.
Fojnica.net: Ko ili šta te najviše motivisalo da budeš najbolja?
Edna Hodžić: Moja najveća motivacija kroz sve te godine bila je podrška koju sam imala – prije svega od svoje porodice i prijatelja. Njihova vjera u mene, njihova riječ utjehe ili ohrabrenja bili su mi snaga kad mi je bilo najpotrebnije.
Fojnica.net: Imaš li profesora ili profesoricu koji su ostavili poseban trag u tvom životu? Po čemu ćeš ih pamtiti?
Edna Hodžić: Posebno mjesto u toj priči zauzima moja razrednica Amina Mušinbegović-Hodžić, koja mi je kroz sve četiri godine bila ne samo profesorica, već i oslonac, motivator i prijatelj. Uz nju, moram s posebnom zahvalnošću spomenuti i svoju učiteljicu i razrednicu iz osnovne škole, koje su me još dok sam bila dijete bodrile riječima da ću jednog dana postati uspješna osoba. Njihova vjera u mene ostala je kao trag koji me pratio i vodio dalje.
Zahvalila bih se i profesorici Enidi Akšamović Salčinović, koja je uvijek bila tu – prvo kao starija sestra, a tek onda kao profesorica. Ona je znala prepoznati kada je nešto teško i uvijek je pronalazila pravi način da pomogne, da smiri, da riješi.
Zahvalna sam svima koji su vjerovali u mene i bili dio mog puta. Oni su razlog zbog kojeg danas mogu reći da sam ponosna na sve što sam postigla.
Fojnica.net: Zašto si izabrala upravo SMŠ “Zijah Dizdarević” Fojnica i ovaj obrazovni smjer?
Edna Hodžić: Kao petnaestogodišnjakinja nisam znala tačno šta želim, ali sam znala da medicinska struka nije za mene. Elektrotehnička škola mi se činila kao pravi izbor – i pokazalo se da nisam pogriješila. Donijela mi je znanje, nova prijateljstva i iskustva koja su me oblikovala.
Fojnica.net: Šta ti ova škola predstavlja i šta će ti najviše nedostajati?
Edna Hodžić: Za mene ova škola nije bila samo mjesto učenja, već dom u kojem sam odrasla i doživjela najljepši period svog života. Najviše će mi nedostajati upravo ti dani – prijatelji, smijeh, zajednički trenuci i osjećaj pripadnosti.
Fojnica.net: Koji su ti bili omiljeni predmeti i zašto?
Edna Hodžić: Najdraži su mi bili stručni predmeti, prvenstveno zahvaljujući profesoru Sabidu Kariću koji ih je svojim znanjem, pristupom i širinom interesa učinio posebno zanimljivima. Nije nas učio samo onome što piše u udžbenicima, već nas je kroz razne životne i stručne primjere motivisao da razmišljamo dublje i šire.
Pored toga, izdvojila bih i Bosanski jezik i književnost. Profesorica Zilha Hadžić, iako stroga, bila je pravi autoritet koji nas je podstakao da čitamo, razmišljamo i razvijamo kritičko mišljenje. Mnoge knjige koje smo pod njenim uticajem pročitali ostavile su trag i naučile nas važnim životnim lekcijama koje ćemo nositi sa sobom i nakon školovanja.
Fojnica.net: Koje osobine i vještine, po tvom mišljenju, treba imati izvrstan profesor?
Edna Hodžić: Po meni, najvažnija vještina koju profesor treba da ima jeste da iskreno voli svoj posao. Kada profesor radi s ljubavlju i posvećenošću, to se odmah osjeti i prenosi na učenike. Takav pristup ne samo da olakšava učenje, već stvara i zdrav odnos međusobnog poštovanja. Profesor koji voli ono što radi zna kako da inspiriše, poduči i usmjeri djecu na pravi put – ne samo kroz gradivo, već i kroz životne vrijednosti.
Fojnica.net: Kako bi opisala svoj razred?
Edna Hodžić: Ići u “muški” razred, gdje smo nas četiri djevojke bile u manjini, bilo je jedno posebno i predivno iskustvo. Bili smo kao mala porodica – možda ne savršena, ali iskrena, puna podrške i razumijevanja. Iza smijeha i buke krili su se problemi koje spolja niko nije vidio, ali smo uvijek znali jedni za druge biti tu. Svako je pomagao svakome, bez mnogo riječi, ali s puno srca.
Fojnica.net: Da možeš vratiti jedan školski dan – koji bi to bio?
Edna Hodžić: Svaki dan je nosio nešto novo i poseban je na svoj način. Taj osjećaj zajedništva i te male svakodnevne radosti pamtit ću zauvijek.
Fojnica.net: Kako si provodila slobodno vrijeme?
Edna Hodžić: Kao što sam već spomenula, dugi niz godina sam aktivna u folkloru, što mi je ispunjavalo veći dio mog slobodnog vremena. Osim toga, volim se družiti s prijateljima, da uz kahvu dijelimo priče i smijeh. Također, putovanja i otkrivanje novih mjesta su nešto što me posebno ispunjava i motiviše – svako novo mjesto je nova priča i novo iskustvo.
Fojnica.net: Koji su tvoji planovi nakon srednje škole – gdje i šta planiraš studirati?
Edna Hodžić: Planiram nastaviti svoje obrazovanje u oblasti elektrotehnike, jer u toj oblasti vidim svoju budućnost.
Fojnica.net: Imaš li već jasan san ili cilj koji želiš ostvariti? Kako vidiš sebe za deset godina?
Edna Hodžić: Imam jasan cilj kojem težim i nadam se da ću ga uspješno ostvariti.
Za deset godina vidim sebe kao ostvarenu osobu u struci koju volim, ali prije svega nekoga ko živi u svom miru – ispunjena, zadovoljna i okružena ljudima koji mi znače.
Fojnica.net: Šta bi poručila budućim učenicima ove škole?
Edna Hodžić: Budućim učenicima bih poručila da uživaju u svakom danu, jer srednjoškolski dani zaista jesu jedan od najljepših perioda života. Neće uvijek biti lako, ali svaka stepenica će ih učiniti jačima.
Fojnica.net: Zašto bi preporučila ovu školu budućim generacijama?
Edna Hodžić: Preporučila bih im ovu školu jer će iz nje izaći zreliji, bogatiji znanjem i iskustvom, i spremniji za ono što ih čeka dalje u životu.
Fojnica.net: Koji je tvoj životni moto ili poruka kojom bi zaključila ovaj razgovor?
Edna Hodžić: Znanje je važno, ali ono što nosimo u sebi i dajemo drugima još je vrijednije.
Zahvaljujemo Edni Hodžić na izdvojenom vremenu. Još jednom joj od srca čestitamo i želimo joj mnogo sreće i uspjeha u daljem školovanju i životu.
Ponosni smo što je bila dio ove izuzetne generacije SMŠ “Zijah Dizdarević”.
