SMŠ “Zijah Dizdarević” Fojnica je ove školske 2024/2025. godine iznjedrila 14 učenika generacije, što je zasigurno veliki uspjeh i učenika i škole.
Intervju s učenicima generacije ima za cilj javno odati priznanje njihovom uspjehu i podstaknuti buduće srednjoškolce da krenu njihovim putem. Ujedno, kroz ovaj razgovor želimo naglasiti važnu ulogu SMŠ “Zijah Dizdarević” u postizanju ovakvih rezultata.
Adha Dedić – Ponos SMŠ “Zijah Dizdarević” Fojnica
Na početku, upućujemo iskrene čestitke Adhi Dedić na ovom izuzetnom i zasluženom uspjehu. Kroz nekoliko pitanja želimo joj dati priliku da ispriča svoju priču, podijeli iskustva i uputi savjete budućim generacijama učenika.
Fojnica.net: Možeš li nam se kratko predstaviti?
Adha Dedić: Zovem se Adha Dedić. Dolazim iz Visokog, gdje i trenutno živim. Živim sa svojom porodicom – majkom i ocem – koji su mi velika podrška u svemu što radim. Rođena sam 28. juna 2006. godine u Zenici. U slobodno vrijeme volim da se družim s prijateljima i da čitam knjige, jer me to opušta i ispunjava. Smatram da sam posebna na svoj način – po svojoj upornosti, empatiji i stalnoj težnji da dam najbolje od sebe, kako u školi, tako i u svakodnevnom životu.
Fojnica.net: Kakav je osjećaj nositi titulu učenika generacije? Šta ti ova titula znači lično?
Adha Dedić: Titula učenika generacije za mene znači više od same nagrade, ona je kruna svih lijepih i teških trenutaka kroz koje sam prošla tokom školovanja. Znači da je neko prepoznao moj trud, moju upornost, ali i moju dobrotu i spremnost da pomognem drugima. Osjećaj je predivan, srce mi je puno. Osjećam se zahvalno i ponosno, ali i pomalo nostalgično, jer znam da se jedno važno poglavlje mog života zatvara. Ovo priznanje mi daje snagu i vjetar u leđa da koračam hrabro dalje, da nastavim da vjerujem u sebe i da budem najbolja verzija sebe gdje god da me život odvede.
Fojnica.net: Koji trenutak iz školovanja ti je najvažniji, a na koji si najponosnija?
Adha Dedić: Najvažniji trenutak za mene bio je kada sam počela da vjerujem u vlastitu snagu, kada sam shvatila da se trud uvijek isplati, čak i kada se rezultati ne vide odmah. A najponosnija sam na sebe jer nisam odustajala, i na prijatelje koje sam stekla tokom školovanja. Oni su za mene pravo bogatstvo – to su predobri ljudi koji su me podržavali, nasmijavali, dijelili sa mnom i lijepe i teške dane. Ova titula jeste moja, ali dio nje pripada i njima.
Fojnica.net: Jesi li nailazila na teške trenutke i kako si ih prevazilazila?
Adha Dedić: Naravno da sam kroz srednju školu nailazila na teške trenutke – bilo je dana kada je bilo teško ostati motivisan, kada su se obaveze gomilale, a snage ponestajalo. Ali kad imaš prave ljude pored sebe, sve postaje lakše. Moji prijatelji su mi bili ogromna podrška, zajedno smo prolazili i kroz lijepe i kroz teške trenutke. Njihovo prisustvo mi je mnogo značilo i hvala im što su uvijek bili tu.
Fojnica.net: Imaš li profesora ili profesoricu koji su ostavili poseban trag u tvom životu? Po čemu ćeš ih pamtiti?
Adha Dedić: Veliku ulogu u mom školovanju imala je profesorica Adisa Čeho, koju ću zauvijek pamtiti po iskrenosti, znanju i toplini. Naučila me je mnogo – ne samo o gradivu, već i o životu. Od srca joj hvala na tome. A posebno mjesto u mom srcu zauzima moja razrednica, Samra Hasanhodžić. Ona me nije naučila samo školske lekcije, već i životne vrijednosti. Bila je uz mene kao podrška, savjetnica i prijateljica. Zahvalna sam joj beskrajno na svakom razgovoru, svakoj podršci i svemu što je učinila za mene i moj razred. Mi nismo bili samo školske kolege, mi smo bili porodica. I to je najveća lekcija koju smo naučili od nje: šta znači prava ljubav, zajedništvo i snaga međusobnog poštovanja.
Fojnica.net: Zašto si izabrala upravo SMŠ “Zijah Dizdarević” Fojnica i ovaj obrazovni smjer?
Adha Dedić: Medicinska struka me oduvijek privlačila, ta želja da pomažem ljudima i budem dio nečeg što ima stvarnu vrijednost u životima drugih. Zato sam odlučila upisati SMŠ “Zijah Dizdarević” Fojnica u Kiseljaku. Iskreno, na početku sam imala mnogo pitanja i strahova… Hoću li se uklopiti? Da li će mi biti teško? Hoću li se snaći? Ali sve je ispalo mnogo ljepše nego što sam mogla i zamisliti. Upoznala sam divne ljude, profesore koji su vjerovali u nas, i stekla znanja i uspomene koje ću nositi cijeli život. Kad bih imala priliku da sve vratim ispočetka – ne bih promijenila apsolutno ništa. Srce mi je puno što sam baš tu školu odabrala i što sam dio jedne tako lijepe priče.
Fojnica.net: Koji su ti bili omiljeni predmeti i zašto?
Adha Dedić: Moj omiljeni predmet bila je hemija, još od osnovne škole. Jednom kada se stvori ljubav prema nečemu, ona jednostavno ostane zauvijek, i tako je bilo sa mnom i hemijom. Taj predmet me uvijek fascinirao, a svaka nova lekcija budila je još veću radoznalost i želju za učenjem. Imala sam sreću da su svi moji profesori kroz ove četiri godine bili izuzetni, stručni, posvećeni i puni razumijevanja. Njihovi časovi nisu bili samo predavanja, nego pravo iskustvo – ugodni, zanimljivi, često i zabavni, a opet edukativni. Znali su kako da nas uključe, da nas motivišu, i da svaku lekciju pretvore u nešto što ćemo zaista zapamtiti. Zahvalna sam im na znanju koje su mi prenijeli, ali i na odnosu koji su gradili s nama, punom poštovanja i podrške.
Fojnica.net: Kako bi opisala svoj razred?
Adha Dedić: Moj razred je najbolji razred na svijetu. Oduvijek smo bili tu jedni za druge – i uvijek ćemo biti. Bilo je, naravno, i svađa, ali smo ih zajedno rješavali, kao pravi prijatelji. Imam dvije najbolje drugarice – Adnu i Amnu. Bile smo nerazdvojne ne samo u školi nego i vikendom. Svaki slobodan trenutak koristile smo da budemo zajedno – šetnje, izlasci, duge priče do kasno u noć… Najdraži nam je bio onaj trenutak poslije škole, kada bismo sjele na kafu i sabrale utiske dana. Zajedno smo dijelile sve – i smijeh i suze, i radost i brige. Irfan i Dino su bili jedini momci u razredu, ali su zaista bili posebni – uvijek tu za nas, u svakoj situaciji, pravi oslonac. Amina, Lejla, Selma i ja smo se često družile dok smo čekale autobus – tada su nastajali najiskreniji razgovori. S Merjemom, Hanom i Berinom uvijek sam se najviše smijala, dok su mi Aida i Ajla bile zadužene za šalu i zabavu. S Eminom, Nejrom i Iman mogla sam pričati o svemu – bez straha i srama. A Nadža, Uma, Samra i Amila – one su me svojim izjavama uvijek znale nasmijati do suza. To je bio moj razred – jedno srce, jedna duša, jedna porodica. Uvijek tu jedni za druge. I zauvijek u mom srcu.
Fojnica.net: Kako si provodila slobodno vrijeme?
Adha Dedić: Svoje vrijeme poslije škole najčešće sam provodila sa svojom porodicom i prijateljima. Znate kako kažu – sve je ljepše kada su svi zajedno, kada oko sebe imate prave osobe. Tada i najobičniji dan postane poseban.
Fojnica.net: Koji su tvoji planovi nakon srednje škole – gdje i šta planiraš studirati?
Adha Dedić: Još od malena imala sam jednu veliku želju – da postanem veterinarka. Vjerujem da ta želja u meni nikada neće nestati. Ljubav prema životinjama rodila se još u djetinjstvu, kada su mi roditelji kupili psa. Dala sam mu ime Rex. Za mene je on bio nešto posebno – možda zvuči neobično, ali bio mi je pravi prijatelj. Nažalost, prošle su već četiri godine otkako ga više nema. Ipak, on će zauvijek ostati u mom srcu. Upravo zbog njega sanjam da jednog dana postanem veterinarka – da pomažem životinjama, gdje god se nalazile, i da uzvratim barem dio ljubavi koju nam one svakodnevno daju. Nadam se, ako Bog da, da će mi se ta želja jednog dana i ostvariti.
Fojnica.net: Ko ti je bio najveća podrška tokom školovanja? Želiš li nekome posebno zahvaliti? Šta bi poručila budućim učenicima ove škole?
Adha Dedić: Posebnu zahvalnost dugujem svojim roditeljima, koji su mi kroz sve ove godine bili najveća podrška – bez obzira na sve. Zauvijek ću im biti zahvalna na tome. Bili su mi oslonac u svakom trenutku, i uvijek su bili tu za mene. Kad bih se mogla vratiti na početak srednje škole, sve bih ponovila isto. Svi ljudi koje sam upoznala ostat će zauvijek urezani u mom srcu. U ove četiri godine osjetila sam šta znači voljeti bez krvnog srodstva. Naučila sam šta znači biti pravi prijatelj. Zato ovu školu preporučujem i svim budućim učenicima – jer osim znanja i edukacije, ovdje dobijate i ljubav, brigu i osjećaj pripadnosti. A to je, po meni, ono najvažnije.
Fojnica.net: Koji je tvoj životni moto ili poruka kojom bi zaključila ovaj razgovor?
Adha Dedić: Moj životni moto glasi: nikada ne treba odustajati od svojih snova i ciljeva. Sve se može kada se istinski hoće. Uz trud, volju i vjeru – ništa nije nemoguće.
Zahvaljujemo Adhi Dedić na izdvojenom vremenu. Još jednom joj od srca čestitamo i želimo joj mnogo sreće i uspjeha u daljem školovanju i životu.
Ponosni smo što je bila dio ove izvanredne generacije SMŠ “Zijah Dizdarević”.
