Donosimo vam nove priče, narodna usmena tradicija i historijska predanja i bilješke za još neke od fojničkih toponima.
Gradina ili Grad
Posebnu pažnju istraživača, a i narodne tradicije, izaziva lokalitet koji se nalazi na istaknutom, visokom zaravanku iznad sastava rijeke Dragače i Čemernice, nedaleko od Fojnice u sjeverozapadnom pravcu.
Postoji izvjesna zbrka u nazivu ovog lokaliteta: neki ga istraživači nazivaju Gradina ili Grad, (smješten je iznad sela Gradine, gdje se pretpostavlja da je bilo prahistorijsko naselje), dok ga narod najčešće zove Lagumi.
Lokalitet je čitav opasan s nekoliko jaraka dubine 3 – 4 metra, a širine 4 – 8 metara, unutar kojih se zapažaju konture kamenih građevina, manje gomile nabacanog kamenja, te tragovi troske i kreča.
Po narodnoj tradiciji, na Lagumima su, u staro vrijeme, živjeli i prerađivali rudu rudari s područja Čemernice, pa im je “čak s Prokoškog jezera, preko brda, voda dovođena”.
Priča se da je voda dovođena sa Šćita, a služila im je za ispiranje rude, pa narod i sada pokazuje tragove jaza kojim je voda do Laguma dolazila iz daljine od nekoliko kilometara.
Zabilježeno je predanje da su rudari “na kožu vodu vodili i platno voskom mazali, pa je po tome voda tekla”.
Istraživači su mišljenja da su Lagumi srednjovjekovno rudarsko i topioničarsko naselje, koje je trajalo veoma dugo. Ovo mišljenje potkrepljuju nedostatkom gradinske keramike, tragova troske i odbačenog kamenja na kome su sačuvani ostaci željezne zgure, kao i činjenica da na Lagumima postoji čitav sistem jaraka za sakupljanje vode (bilo od atmosferilija, bilo da je specijalno dovođena jazovima). U vezi s funkcijom umjetno izgrađenih jaraka i bazena za vodu, stari topioničarski termin je “batar”, a to je “bazen ” u kome se skupljala voda kojom se ispirala ruda. U batar je dovođena voda iz bližih i daljih izvora i potoka jazom. Negdje blizu batara bio je napravljen jedan jarak koji se zvao “kotar” i on je opkoljavao plakaonicu sa tri strane. Ovo upravo odgovara situaciji na Lagumima.
Prokos
Prirodni put koji iz Fojnice vodi u predjele gornjeg toka Vrbasa ide dolinom rijeke Dragače (odnosno Rijeke, kako je mještani nazivaju), zatim uzbrdo potokom Jezernicom, savladavajući planinske prevoje na Vranici čiji se vrhovi dižu i preko dvije hiljade nadmorske visine.
S obje strane Dragače nalaze se naselja Merdžanići, Mujakovići, Turkovići, Barakovići, Kazijevići, Obojak, Carev Do, Paljike, Klisura i Ragale sa manjim zaseocima.
Zajedničko ime svih tih naselja je Prokos, iako nema sela pod tim nazivom.
Narod priča da su u Prokosu nekada živjeli “Grci”, iza kojih su ostala “grkovska groblja”.
Pretpostavlja se da je starost većine naselja u Prokosu postojala još u srednjem vijeku. Tragovi rudarskih djelatnosti u blizini pojedinih naselja idu u prilog navedenoj pretpostavci.
Tako se, na primjer, selo Ragale spominju 1555. godine, kada muslimani tog sela prodaju nekom Franku svoju livadu na planini Kozlu iznad Fojnice.
Carev Do
Carev Do, selo i čitav niz čestica istog imena u njegovoj blizini, po narodnoj tradiciji dobilo je ime po tome što je u to selo, nekada, dolazio neki car, koji je tu imao svoj sud i ljudima sudio. U ataru ovog sela nalazi se manja dolina koju narod naziva “Sudijin dolac”, pa se priča da je upravo tu car sudio.
Igrišća
Igrišća, šuma i livada u blizini sela Paljike, su, po narodnoj tradiciji, dobila ime po tome što se narod skupljao, veselio i kolo igrao na tom mjestu, u doba, kako narod kazuje, “kada su ovdje dole, po dolinama, mora ležala, a narod živio samo po brdima”.
Vlaška ravan
Vlaška ravan, lokalitet na planini Vranici, na putu iz Fojnice u dolinu Vrbasa, poznata je u narodnoj tradiciji po dosta čestim predanjima da je negdje na tom lokalitetu zakopano veliko blago. Isto tako se priča da je nekada, u staro doba, preko Vlaške ravni vodio kaldrmisani put kojim su čak i kola mogla ići. Slično se priča i o lokalitetu Selo, danas pašnjak i livada.
Staro selo
Staro selo, danas šuma i livada, zove se zbog toga što je na tom mjestu nekada bilo selo, čiji su stanovnici svi do jednog pomrli od kuge, pa se selo zatrlo. U blizini ovog lokaliteta ima jedno staro groblje, koje narod naziva “kužno groblje”.
Toponima nastalih u vezi s rudarstvom u Prokosu je znatno manje nego u bližoj okolini Fojnice. Takvi su Majdan i Majdanišće, uz samu Rijeku, gdje tragovi jazova i troske upućuju na taj zaključak.
U istu grupu spada naziv sela Paljike, koje je, prema narodnom predanju, dobilo ime po tome što se na tom mjestu palio drveni ugalj, potreban u preradi željezne rude.
Slijede Zlatno guvno, lokalitet na Vranici, Badanj (danas šuma), sastavni dio duhaonice, uređaj za topljenje željezne rude, Jažva (oranica), za koju se priča da je vodu iz Prokoškog jezera dovodila na “Lagume” kod Fojnice, Kovačica (livada), Jazišće (oranica i livada), Rovine (oranica i livada), Ugljišće (voćnjak), Zlatno vrelo (raskršće u planini Šćitu) i Zlatan potok u Šćitu.
Pridola
Sjeverno od Fojnice, odvojena planinskim sedlom Vladićki vrh, nalazi se dolina kroz koju protiče rječica Kozica u pravcu sjeveroistoka. S obje strane Kozice, na strmim pristrancima, smještena su sela. Čitav taj kraj zove se zajedničkim imenom Pridola, iako svako selo ima svoje posebno ime.
U Pridolu spadaju naselja: Kozica, Majdan, Vukeljići, Živčići, na lijevoj obali rječice Kozice, te Dragačići, Vladići, Botun, Rizvići i Biončići na njenoj desnoj obali.
U Pridoli su postojali rudnici željezne rude i to na više mjesta. Tako za Kozicu postoji svjedočanstvo iz 1865. godine da se u tom selu nalaze rudnici koji željeznom rudom snabdijevaju fojničke “duhaonice” da su tu rudnici dubine do 70 m, rasvjetljavaju se lojanicama, a rudu dobivaju klavicama (rudarskim čekićima), bez upotrebe eksploziva.
Rudarska djelatnost u Pridoli je bila vrlo intenzivna.
Vladićki vrh
Vladićki vrh je brdski prevoj između Fojnice i Pridole, gdje se račvaju putevi za Dragačiće i Vladiće.
Na lokalitetu postoji jedno zapušteno groblje o kome se priča da je “svatovsko groblje”. Kaže se da su se na tom mjestu sreli, potukli i izginuli.
Uporedo s ovim predanjem žive pričanja da je na tom mjestu poginuo neki putnik namjernik, odnosno da su to grobovi muslimana koji su 1878. godine branili na tom mjestu pristup austrijskim trupama u dolinu Fojnice i u borbi izginuli.
U neposrednoj blizini ovog groblja je i toponim “Lojina čeka”, gdje je, navodno, Hadži Lojo dočekivao Austrijance.
Šimšir
Šimšir je šuma nad samim selom Kozicom. Poznata je kao rudarski revir odakle su busovački majdani (kovačnice) dobivali gvozdenu rudu.
O Šimširu se priča sljedeće:
“Bio neki iz Pridole u Beču, pa ga neki Švabo pitao odakle je. On rekao: “Od Sarajeva”. Pitao Švabo opet: “Odakle od Sarajeva?” A on kazo: “Od Fojnice.” Opet Švabo: “A odakle od Fojnice?” On reko: “Iz sela Kozice u Pridoli.” Pa ga upita Švabo: “Sije li se Šimšir?” – “To je šuma sada”, rekao ovaj. “Pa šta sada Bosnu hrani , kada se Šimšir ne sije više?!” – Priča je da je tu, u stara doba, zrno šenice veliko bilo”.
Zahor
Zahor, planina s vrhom Zahorinom, istočno od doline rječice Kozice, dijeli Pridolu od doline rijeke Fojnice.
„Priča se da su se u staro vrijeme orali i Zahor i Smrčevac. U ono doba su bili zlatni teljizi volovima, jer su po Zahoru kraljevi orali”. O Zahoru se priča još jedno predanje, koje, u stvari, predstavlja varijantu kazivanja o Šimširu:
Na Zahoru je, priča se, nekada bilo veliko naselje i oranica.
Kada su u ratu 1914 – 1918. neki Fojničani pali u rusko ropstvo, pitali ih Rusi odakle su.
“Od Fojnice!” odgovoriše. “A znate li gdje je Zahor?” – “Znamo.” – “Šta ima novo na Zahoru?” A Fojničani kazali: “Tamo je sada gusta šuma, nigdje nikog nema!” Onda se Rusi začudiše: “Pa čime se onda Bosna hrani, kada na Zahoru žito ne rađa?!”
Božić-njiva
Božić-njiva je danas šuma ispod sela Vladića, na putu za selo Majdan.
“Ispod sela Vladića, na mjestu, “Božić-njiva”, ima šuma koja se zove ” Greda”. Tu je bila crkva nekakvog Vladića i zato se i selo sada zove Vladići. To je prije feta bilo”.
Za stanovnike Vladića, iz vremena starog doba, priča se da su pomrli od gladi, odnosno da su odselili zbog toga što je snijeg padao neprestano sedam godina.
Predanje koje kaže: “Ovdi su prije Kauri bili, a Kaure je snig otiro. More je bilo ovde. Ima i sada halka gdje se šif (brod) vezao, između Kaštela i Vladića”.
“Kad su Kauri otprtljali, priča se da su u Lukama, u Šćitu, pod Suhom Vodom, ostali puni magazini prohe”.
Kaštela
Kaštela, ruševine srednjovjekovne građevine na Zahoru. Prema M. Batiniću, služile su fratrima kao zaklonište.
Dvije zidane kule, koje i sada stoje, narod naziva Bijeli grad i Crni grad, a u jednoj, po narodnom vjerovanju, postoje gvozdena vrata na ulazu u neku podzemnu prostoriju sa blagom.
O skrivenom blagu u Kaštelima dosta su česta predanja, jedno od njih je:
“Ima poviše Rizvića neka zidina, zakrečena, pa pričaju stari ljudi:
“Došao jedan čovjek u Rizviće i kazo: “Hajte me vo'te gradu u pećinama”. I jedan čovjek rekne mu: “Hajd’ ponesi bisage”, a on to i ponio. Kad tamo, izvadi ključ i oni grad otključa. Kad tamo hrpa zlata. Kaže mu: “Kupi kol'ko god hoćeš”. I on ne htio, mislio da će on to sam otvorit. Kad oni čovjek ode i baci mu jedno pregršće u bisage: “Hajde, kaže, kad nećeš kupiti, nek imaš”. A bio je tamo i zlatan stan i zlatna sofra i teljizi volujski i jaram. I kasnije ljudi odlazili sa sjekirama, ćuskijama, ali nisu mogli otključati”.
Zvečaj
Zvečaj je izvor u blizini Kozice, za koga se kaže da je pokraj njega zakopan pun kazan dukata koji je još u zemlji, samo niko ne zna gdje.
Botun
Botun je ime sela, po narodnoj etimologiji nastalo po tome što je na tom mjestu neko nekoga ubio (ubo tun).
Budeč
Budeč je naziv parcele koja je, po narodnom tumačenju, dobila ime po tome što s tog mjesta najprije ujutro sunce obasja Pridolu, tj. odatle Pridolu budi sunce.
Veseočići
Veseočići, lokalitet u blizini sela Botuna. Toponim Veseočići izaziva pažnju zbog činjenice da je u srednjem vijeku , u trgovačkoj koloniji dubrovačkih trgovaca koji su, uglavnom, izvozili srebro iz okoline Fojnice, prema raspoloživoj arhivskoj građi, veoma dobro poznat dubrovački trgovac Maroje Veseoković. Njegova djelatnost u Fojnici može se pratiti u razdoblju od 1441. do 1455. godine, kada Maroje umire u Fojnici. Jedan drugi Veseoković, Dobrašin, javlja se u arhivskim dokumentima kao sudija dubrovačkog suda u Fojnici 1448. i 1451. g arhivskim dokumentima kao sudija dubrovačkog suda u Fojnici 1448. i 1451. godine. S toga je, moglo bi se zaključiti, dozvoljena mogućnost povezivanja toponima Veseočići s imenom ovih dubrovačkih trgovaca u Fojnici, koji su, u skladu s tadašnjom praksom, mogli biti zakupnici rudarskih revira u području Pridole, odnosno u samom selu Botunu ili u njegovoj bližoj okolini.
Šehovića jažva
Šehovića jažva, danas je oranica i šuma u Vukeljićima koja je povezana s porodičnim imenom Šehovića.
Badanj
Badanj, oranica iznad sela Kozice, (Upor. tumačenje ovog toponima uz istoimeni lokalitet u Prokosu i lokalitet Badnjić u Dusini).
Podaci o narodnoj usmenoj tradiciji i historijskim predanjima fojničkog kraja preuzeti su iz arhiva Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Priredila: Razija Buharalija/Fojnica.net
