Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. godine u Nanića Dolini, općina Bužim. Završio je Vojnu akademiju, a prvi vojni angažman imao je u Kragujevcu gdje je radio kao poručnik RV PVO sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu kada napušta JNA i dolazi kući.
Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, bio je među onima koji su formirali prve jedinice. Jedan je od osnivača i prvi komandant Štaba Teritorijalne odbrane Bužim. Od 15. augusta 1992. godine postavljen je na dužnost komandanta 105., kasnije 505. bužimske viteške brigade čiji je zapovjednik bio sve do smrti.
Heroj oslobodilačkog rata i dobitnik najvišeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan poginuo je 5. augusta 1995. godine, u operaciji Oluja, u širem rejonu Ćorkovače.
Hrvatska vojska pokrenula je operaciju Oluja s ciljem oslobađanja teritorije Republike Hrvatske. Strateški cilj svih jedinica 5. korpusa bio je spajanje sa jedinicama hrvatske vojske.
Viteška brigada razbila je neprijateljske linije na Čorkovaći i krenula prema Dvoru na Uni. Samo nekoliko sati prije konačne deblokade iz zasjede je ubijen komandant Izet Nanić. Nanić nije doživio da kao pobjednik postroji svoje hrabre Bužimljane.
Njemu i njegovom bratu Nevzetu je kod Bužima podignut spomenik. U ovom gradu se svake godine, njemu u čast, organizuje manifestacija “Slobodarski dani viteškog Bužima”.
Bužim, mjesto u kojem je bilo 18 hiljada stanovnika prije agresije, postalo je simbol otpora i hrabrosti najelitnije vojske Armije Bosne i Hercegovine – 505. viteške brigade.
