U Fojnici živi čovjek koji izrađuje žičane muzičke instrumente, na njima svira i uz njihov zvuk pjeva. Riječ je o 55-godišnjem šumaru koji se zove Adem Bureković, živi sa suprugom i troje djece i ima jedno unuče.
Zaposlen je u „Šumariji“ Fojnica kao realizator. Izradom muzičkih instrumenata se počeo baviti poslije proteklog rata jer mu je stariji brat Salem imao nekakvu tamburu i Adem je zavolio njen zvuk i počeo izrađivati tambure. Prilikom naše posjete Ademu bio je uz svoje instrumente i pomalo svirao i pjevušio, jer je vikend i nije na poslu.
– Počeo sam izrađivati tambure pa šargije polako i imao želju da vidim i, što ljudi kažu, u svojim rukama osjetim saz. Nađem u oglasima da čovjek u Hrasnici prodaje sazove, otišao sam na adresu, bio je to Ćamil Metiljević, moj ahbab. Kažem mu da i ja nešto slično pravim i ponio sam dva-tri uzorka. On pogleda i kaže mi: ”Ti si dobar majstor, mogao bi ti sve ovo kao i ja napraviti”. Dao mi je neke upute i savjete i ja počnem izrađivati sazove od drveta javora i oraha. Iskopam drvo, dugo se suši, odozgo stavim smrčevu cijepanu dasku, moraju biti gusti kodovi. Ovaj moj saz ima 8 žica, sve su po debljini iste, a ima neko stavi i do 12 žica – kaže Bureković.
Posjećuje, kako je istakao, i večeri saza.
– Za jedan kvalitetan saz mi je potrebno do mjesec vremena. Osim saza, izrađujem i tambure, šargije i počeo sam i violinu praviti. Moji muzički instrumenti su otišli u Austriju, Njemačku, Francusku, pa se čak zvuk moga saza čuje i u Australiji. Jedan mi je kupio rahmetli putopisac i novinar Vehid Gunić, a kod mene je bio i Rizo Hamidović. Dvaput sam išao na večer saza u Zenicu, treba imati ljubav za rad i muziku – kaže Adem Bureković.
