Napisala za Fojnica.net: Adna Pamić, učenica 1. razreda IT gimnazije u Fojnici
Izolacija… Većina nas nije svjesna šta nam se ovo događa, zbog čega. Pogotovo omladina, srednjoškolci. Nismo još svjesni opasnosti ovog neprijatelja koji je tu, a ne vidimo ga. Vreba nas iza ćoška.
Da li je tu da nas nauči lekciju? Da dokaže da u životu nije bitno ništa materijalno? Tu je da pokaže da nije bitna nacija, već jedinstvo i solidarnost. Svi se borimo da ovo što prije postane jučer i nije bitno ko je ko, samo je bitno da si čovjek.
Nastava je obustavljena. Organizovana je online nastava da ne bi propuštali gradivo. Profesori se trude da pratimo nastavu. Teško je i njima i nama. Na sve načine se borimo protiv ovoga što nas je snašlo. Borimo se za pobjedu, a možda je ovo tek početak.
Fali nam škola, fale nam prijatelji, u izolaciji je mnogo dosadno. Fali nam onaj gromoglasan smijeh niz ulice našeg šehera. Fali mi miris peciva iz pekare dok idem prema školi. Fali mi metež i gužva, svirka automobila. Ulice su sada puste, samo ponekad se čuje huk vjetra koji jezivo razbija tišinu, tišinu koja vrišti.
Uvedene su rigorozne mjere, kretanje nam je zabranjeno. I svi imamo samo jednu želju, da se ovo što prije završi i da se ponovo ispijaju kahve i da se ponovo čuje priča starih ljudi na svakom ćošku.
Nedostaje nam druženje, uživanje u proljetnom suncu i cvrkutu ptica jer to nismo znali cijeniti do sada.
Mislim da je ovo dobra lekcija za sve nas i nadam se da ćemo izvući pouku iz ovog svega, da cijenimo ono što imamo i da se poštujemo međusobno.
Ovo je test ljudstva i mislim da s ponosom mogu reći da smo ga položili.
