Bosna i Hercegovina sa sobom nosi teško breme, bolna sjećanja koja se vežu za naše miljenike, šehide, one koji su svoje živote položili za odbranu dobroga.
Lijepo je podsjetiti se ko su šehidi, kako bi mnogi bolje razumijeli i više poštivali najveće sinove naše čaršije, naše drage domovine.
Oni su zaslužni da mi danas uživamo u blagodatima slobode, mira i životnog rahatluka, u baštinjenju svoje tradicije, vjere i ponosa naše Bosne i Hercegovine…
A svake godine na ovaj dan, moj život definitivno nema neku volju, a niti želju. Taj dan me posebno obuzmu sjećanja na mog babu Mušana, velikog čovjeka, borca Armije RBiH, heroja što dade život za našu domovinu, da bi mnogi ponosno uživali u ljepota ove drage domovine, i ponosno izgovarali svoje ime i prezime, svoju vjeru i svim srcem živjeli u svim gradovima naše Bosne i Hercegovine.
I za kraj, dobro zapamtimo: “I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!”
