Naš život se odvija u četiri zida. Da li je u pitanju životni, radni, rekreativni, putujući ili prinudni oblik provođenja vremena u njemu, on se odvija u tom zatvorenom četverozidnom prostoru.

Neko u tom prostoru bude izložen nametnutim pravilima ponašanja koja isključuju lične stavove, lična prava, a nameću se prava i obaveze bez prava i mogućnosti zauzimanja za sebe.

Takav jedan primjer je citat iz pripovijetke Majka, Zije Dizdarevića. Zijo je kroz opis života svoje majke opisao položaj žene u tom vremenu, a on glasi:

“Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život.”

Književnik Muhidin Šarić također piše o životu koji se odvija u četiri zida. On u četiri zida opisuje nelijepe dane života muškaraca Bošnjaka zatočenih u halama tvornice keramičkih pločica Keraterm u Prijedoru koja je ratne 1992. godine pretvorena u logor.

Poveznica između ova dva književnika je da su obojica književnici, obojica zatvorenici logora, obojica Bošnjaci i Bosanci. Zijah je pogubljen u Jasenovcu i o njemu pišu i govore živući ljudi, a Muhidin Šarić je preživjeli logoraš, živući pedagoški, kulturni radnik i književnik koji je u prilici da govori i pisanom riječju prenosi svoje književno znanje i iskustva.

Autor Šarić je u književnom djelu Keraterm opisao život logoraša koji se odvijao u četiri zida logora Keraterm.

Moje znanje i poimanje logora su kratki TV snimci koji su nam predstavljali logor kao grupu izgladnjelih muškaraca iza bodljikave žice i drugi primjer u dugoj hali u dva nasuprotna niza muškarci u čučećem položaju s glavom na koljenima i rukama na potiljku. Te dvije slike su mi predstavljale logor. S njima sam gradila misao o tim ljudima i razvijala empatiju za njihov nelijep život, ne znajući ništa više od navedenog.

Autor Šarić nam u djelu Keraterm opisuje istinski nelijep život logoraša u četiri zida u kojima su se prisilno našli. Procesi koji su se odvijali unutar četiri zida logora Keraterm, autor nas svojim slikovitim opisima uvodi u taj prostor i mi dok idemo kroz sadržaj kao da živimo taj život zajedno s njima. Opisujući teško zdravstveno, psihičko, fizičko i emocionalno stanje, autor osjeća da u čitaocu rastu emocije i da one doživljavaju svoj vrhunac. Da bi istovremeno i podučio i očuvao stanje duha konzumenta njegovog djela, uključuje sjećanja na djetinjstvo, majčinu sofru, mirise i okuse jela koje je majka s puno ljubavi i umijeća spravljala i na sofri servirala za članove svoje obitelji. Dok čitamo njegova sjećanja na djetinjstvo, u nama se umiruju emocije. Ponovo nas vraća u život logoraša u četiri zida logorskog prostora i opisuje procese koji se odvijaju unutar prostora i malog dvorišta koje je prostor za različite oblike mučenja i zauvijek nestajanja. Ponovo nas izvodi iz tog prostora i vodi u svoju Kozaru, omiljeno mjesto u prirodi u kojem osjeća punoću zdravog života i ljepote koju priroda nudi. Dok raskošnim opisima šetamo kozaračkim prostranstvima, u nama se umiruju nabujale emocije. S Kozare vraća nas u logorski prostor i svu bijedu ljudskog stanja u kojem se čovjek može naći neljudskim činom. Autor se i u tako teškim okolnostima u kojima se našao nije mogao odmaknuti od svog pedagoškog profesionalizma. Pedagoškim i književničkim perom znanja naizmjenično nas uvodi u nelijep život logoraša u logoraška četiri zida i izvodi iz njih putem sjećanja, opisa i mašte. Istovremeno nas informiše o stanju logoraša u logoru, podučava kako pomoći sebi i čuva nas od prevelikih bujanja emocija u nama koje rastu dok putujemo kroz sadržaj ovog djela.

Ovdje se ogleda punoća njegovog ljudskog, pedagoškog i književničkog senzibiliteta, snaga umijeća i volje da očuva svoje i emocionalno zdravlje čitaoca, ne umanjujući težinu stanja nevinih ljudi koji su zatočeni, mučeni i ubijani samo zato što su Bošnjaci.

Na kraju djela autor poentira susretom istine i laži. Istina stoji uspravno i nema razloga da obara pogled jer je istina. Laž je gleda bez i najmanjeg treptaja kao da je ona istina veća od istine.

U tom susretu stoje mnogi odgovori o stanju čovječanstva, a i mnoga pitanja o čovječanstvu koja čovjek sebi ne može a da ne postavlja.

Književno djelo Keraterm je djelo koje na čitaoca ostavlja snažan pečatni otisak, čiji utisak s vremenom ne jenjava. Zadržava istu snažnost doživljaja, ma koliko vremena da prođe.

Sadržaj Keraterma daje odgovore na pitanja do kojih ne uspijevamo doći, popunjavajući mozaik stanja Bosne i njenih građana u njoj nakon nesretnih ratnih razaranja koja su se odvijala u periodu od 1992. do 1995.

Keraterm nam objašnjava duboko značenje riječi logor, šta uistinu znači biti logoraš u logoru, zašto se formiraju logori, koji je krajnji cilj formiranja logora i niz drugih pitanja čije odgovore pokušavamo dokučiti.

Čitanjem u nama narastaju emocije i narasta psihološka i emocionalna povezanost s ljudima koji su se našli u statusu logoraša, iako ih ne poznajemo. Putujući kroz sadržaj, povezanost postaje snažnija. Spoznaja da je tamo neko i za nas, kao Bošnjake koji smo se našli van interesne zone, trpio razne oblike mučenja i poniženja, i ono najgore – pogubljenje, samo zato što je Bošnjak, u nama budi snažan suosjećaj s tim ljudima koji su bili izloženi okrutnim patnjama.

Život ga je natjerao da piše djela s ratnom tematikom kao što su Keraterm, Crna dvorišta, Elegija o Kozarcu, Tespih, Testament…

Citiram riječi autora Šarića:
“Volio bih da mi život nije priredio da iskusim i pišem o ozbiljno teškim ratnim temama. Volio bih.”

Književnik Muhidin Šarić za sebe voli reći da je pisac za djecu i da se najbolje osjeća kad piše za njih i s njima živi svoja književna ostvarenja.

Da je jedan od najznačajnijih pisaca za djecu govori i objavljena Sabrana djela za djecu Muhidina Šarića.

Da bi neki književnik dobio priliku da mu se objave sabrana djela u svom stvaralačkom opusu, iza njega moraju da stoje mnoga kvalitetna i priznata književna ostvarenja, mnoge nagrade i priznanja. Šariću ne nedostaju svi elementi koji ga vode u sami vrh najeminentnijih književnika za djecu.

Autoru Muhidinu Šariću želimo još mnogo književnih ostvarenja namijenjenih djeci koja će uveseljavati život autora i djece. Želimo mu mnogo novih susreta sa djecom u čijem društvu se i osjeća najbolje.