Danas je pet godina od tragične smrti dječaka Mahira Rakovca iz Sarajeva.
Rijetko ko na pomen njegovog imena ne može a da se s tugom ne sjeti ne samo tog kobnog dana već i porodične tragedije koja je kasnije desila.
Mahir je skočio s osmog sprata zgrade u kojoj je stanovao u naselju Dobrinja. Javnost su uzdrmale riječi njegove majke Alise Mahmutović i očuha Dubravka Lovrenovića, oboje uglednih profesora, da je Mahir žrtva vršnjačkog nasilja i seksualnog zlostavljanja u školi.
Smrt Mahira Rakovca izazvala je brojne polemike u BiH i regionu. Izazvala je i proteste u gradovima širom zemlje uz poruku „stop vršnjačkom nasilju“.
Početkom marta 2016. godine tadašnja glavna tužiteljica Tužilaštva Kantona Sarajevo Dalida Burzić objavila je da je nakon višemjesečne istrage utvrđeno da u slučaju smrtu dječaka Mahira nije bilo elemenata krivičnog djela. Mahirovi majka i očuh nastavili su se boriti.
No priča koja je potresla region nažalost ovdje ne završava.
Godinu i mjesec nakon Mahira, otišao je i njegov očuh Dubravko Lovrenović, bh. historičar i akademik. Preminuo je 17. januara 2017. nakon borbe s teškom bolešću, s karcinomom.
Nekoliko mjeseci kasnije, pridružila im se i Alisa, posljednja iz porodice okovane tragedijom. Umrla je 26. juna 2017. u Tuzli. Također od karcinoma. Ali njihovi prijatelji reći će od tuge.
„Dana 14. decembra 2015. godine, Mahir Rakovac, žrtva vršnjačkog nasilja, skočio je s osmog sprata sarajevske stambene zgrade, oduzevši sebi život i tako nestao s lica zemlje za sva vremena. Ubrzo nakon njega, preminuo je njegov staratelj prof. Dubravko Lovrenović, a Mahirova majka Alisa, od očaja i tuge, izdahnula je s njegovim imenom na usnama“, dio je objave koju je na svom Facebook profilu postavila novinarka Ika Ferrer Gotić.
