Uvod
Stara sahat-kula u Travniku jedan je od simbola grada i svjedok njegovog osmanskog i austrougarskog naslijeđa. Smještena na uzvišenju iznad stare čaršije, sahat-kula je stoljećima označavala ritam života stanovnika – od određivanja vremena za molitvu do svakodnevnih poslova u čaršiji.
Historijski kontekst
Sahat-kula u Travniku podignuta je u osmanskom periodu, vjerovatno u 18. stoljeću, kada je grad bio vezirsko sjedište. Služila je potrebama i muslimanskog i kršćanskog stanovništva, jer je bila jedini javni pokazatelj vremena.
Tokom austrougarske uprave u 19. stoljeću, kula je obnovljena i prilagođena tadašnjim standardima. Mehanizam sata bio je precizan, izrađen po uzoru na evropske satove, što je dodatno naglašavalo spoj istoka i zapada u Travniku.
Kulturno-duhovni značaj
Sahat-kula nije bila samo praktičan objekt, već i simbol društvenog i duhovnog života grada. Njeni zvukovi označavali su važne trenutke dana – molitve, trgovinu, sastanke. Ona je predstavljala ritam Travnika i podsjećala na organiziranost života u vezirskom gradu.
U kolektivnoj memoriji Travničana, sahat-kula je oduvijek imala posebno mjesto – bila je orijentir, simbol vremena i čuvar gradske tradicije.
Današnji status i turistički potencijal
Danas je sahat-kula u Travniku obnovljena i ponovo predstavlja jedan od najprepoznatljivijih gradskih simbola. Posjetioci grada rado svraćaju do nje kako bi uživali u pogledu na čaršiju i Lašvansku dolinu.
Njena vrijednost u turizmu je višestruka – osim arhitektonskog značaja, sahat-kula nudi i priču o svakodnevnom životu u Travniku kroz stoljeća. Kao dio kulturnih ruta, predstavlja nezaobilazan element u upoznavanju grada i njegovog identiteta.
Tekst je nastao u okviru projekta kojeg realizuje „Office Support“, uz podršku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.
