Prva i poslednja stanica
Prošlosti si naša,
naša sadašnjost i budućnost.
Mi tvoje sad –
ti naša vječnost.
Mi tvoj – ti naš krvotok.
U otkucajima srca si naših.
Kolijevka si nam i majčino krilo,
slika u očima, pjesma u mislima.
Naša si radost i sjeta,
bura i oluja, smiraj i spokoj –
naša si proljeća i naše zime,
naš život, i umiranje.
S nama si i kad ti blizu nismo,
ostaneš kad odlazimo,
a kao neizbježni ranac
na leđima planinara,
na putovanjima si našim.
PRVA I POSLEDNJA stanica si nam –
grade naš.
(Razija Buharalija)
