Amna, Ajna, Azra i Elvin Mašin četvero siročadi iz naselja Pločari Polje kod Fojnice, u sinošnjem požaru ostali su bez krova nad glavom. U plamenu je izgorjelo sve što su imali, odjeća, obuća, lični dokumenti.

Nasreću, najveća tragedija je izbjegnuta, jer u vrijeme izbijanja požara u potkrovlju kuće, gdje je bila njihova soba, nije bilo nikoga. Djeca su bila na prvom spratu kuće kod nane Dišije.

Ekipa Anadolu Agency posjetila je porodicu Mašin. Od Dišije saznajemo da su oštećene instalacije uzrok izbijanja požara.

“Klanjala sam jaciju namaz, a djeca su se igrala u hodniku. Otišla sam da vidim šta rade. S obzirom na to da je hodnik bio hladan, jer nemamo centralno grijanje, nego grijemo sobe u kojima boravimo na peć, Elvinu koji ima tri godine i Azri koja je od njega starija nešto više od dvije godine, rekla sam da idu majci na sprat. Kako sam ulazila u sobu, čula sam djecu kako viču: ‘Dim, dim, dim… Nema mame, nema svjetla, vatra.’ Potrčala sam da vidim šta se događa. Nisam ni slutila da će moja djeca ostati bez svega, da će buknuti požar”, kaže Dišija.

Dišija kaže kako je s najstarijom unukom istrčala da vidi šta se desilo, a nakon što su otvorile vrata, dim ih je zapahnuo.

“Amna je ne razmišljajući ušla da otvori balkonska vrata da dim izađe, jer sam mislila da se zapalila žerka iz peći, da gori ćilim. Uspjela sam uzeti Elvina i Azru, iznijela sam ih ispred kuće. Čim smo izašle iz kuće, vatra je buknula, sve se zapalilo. Nešto je tako puklo, da sam mislila da će se sve srušiti”, priča Dišija.

Par sekundi nakon što je Dišija uspjela da iznese unučad, vatra je buknula.

“Uzela sam telefon. Nisam znala koga da zovem. Amna mi je rekla da nazovem 122, policiju. Dok sam zvala taj broj iz sveg glasa sam dozivala: ‘Narode, pomozite mi, kuća mi gori.’ Uspjela sam policiji reći gdje se nalazimo. Sreća da smo izašli iz kući, svi bi izgorjeli. Vratila sam se da uzmem torbu u kojoj su mi bili dokumenti i papire da mogu dići lijekove. Samo sam to iznijela”, kaže Dišija, koja je dijabetičar.

Poseban šok doživjela je kad je shvatila kako uz nju nije treća unuka Ajna. Obuzela je panika, ali joj je unuka Amna kazala kako je Ajna s majkom Mirzetom otišla u trgovinu.

Tokom ovog razgovora, Dišija drži trogodišnjeg unuka Elvina koji je ime dobio po ocu koji je poginuo tri mjeseca prije njegovog rođenja.

​​​​​​​”Volim ga najviše na svijetu. Ova djeca su smisao mog života. Od kako mi je sin poginuo, a dijete se rodilo i dobilo njegovo ime, nikad nisam imala dovoljo snage da ga imenom zovnem. Zovem ga Braco”, priča Dišija.

Ova hrabra žena je 2018. godine ostala bez sina Elvina, kojeg je ubila struja dok je na prijateljevoj kući postavljao lim. Radeći taj posao zarađivao je i tako izdržavao porodicu. Najmlađa kćerka Azra u vrijeme kada joj je otac stradao imala je 16 mjeseci, Ajna osam i Amna deset godina.

Nakon smrti supruga Mirzeta je nastojala da svojoj djeci pruži koliko može ljubavi, da nadoknadi prazninu koja je ostala iza njega.

“Bilo mi je teško kada mi je sin Elvin jutros tražio cucu. Oca nije upoznao, a sada je ostao bez svega”, dodaje Mirzeta, koja je u vrijeme požara sa kćerkom Ajnom bila u trgovini.

Ovu porodicu, koja je živi u teškim uslovima nakon smrti oca Elvina pomogli su brojni dobri ljudi. Kuću, koja nije imala dobru stolariju, fasadu, namještaj, opremili su ti dobri ljudi. U udobnom domu, koji im je olakšao tešku sudbinu, nisu uživali dugo. Vatra je sinoć progutala sve što su imali.

Do oštećenja instalacija, kako je rečeno, došlo je jer je puh (miš) izgrizao kablove. Tri cisterne su gasile požar, koji nije u potpunosti zahvatio prvi sprat kuće gdje je ostalo netaknuto tek nešto malo dječijih stvari.