Pokušat ću biti kratak, mada, duga je to priča…
Ako iko ima zasluge za to što sam danas tu gdje jesam, onda je to ovaj čovjek. Pojavio se niotkud, sav uvjeren sa pričom da ću biti NBA igrač. Tako je i BILO…
Ali, hajdemo od početka priče koju je pričao. Naravno, ja nisam ni razumio, a kamoli još vjerovao u tu priču. Do tad niti sam igrao košarku niti znao šta to znači.
Kad je počeo pričati istu priču ljudima u mojoj zemlji, rekli su… Pardon, ništa nisu niti rekli, prvi put su se smijali. To je bilo u Tuzli.
Drugi put, rekli su da nisam talentiran, da sport nije za mene. To je bilo u Sarajevu.
Ko se smijao i to pričao, nije bitno, ti ljudi su zaista nebitni. Reći ću vam zašto…
Godinu poslije, 2009., dobio sam priliku u Sloveniji, u Laškom, i potpisao prvi ugovor. I to samo zato jer je ovaj čovjek (Enes Trnovčević) vjerovao u mene. Dok su svi drugi o meni pričali viceve, ON je meni govorio: „Samo polahko, ne znaju oni što ja znam…“. I tu počinje učenje, treninzi… I tako tri godine u Laškom.
I što vrijeme odmiče, sve je manje smijeha i viceva, ali još to nije dovoljno. Poslije dvije godine i prelaska u Hrvatsku (Cedevita – Zadar – Cedevita) došlo je vrijeme da se priča i o toj NBA?! Zamisli??? NBA draft??? Da nešto tako smiješno, postane ozbiljno – počeo 2009., a već 2014. draftovan u NBA ligu!
Zamislite da vam niko nije pomogao da izgradite snove, ali vam svi zato žele uništiti snove.
Zamislite, ja sam iz malog SVOJATA, sela koje ima oko 500 kuća, došao u Ameriku, u NBA.
Zato i vi vjerujte u sebe, u svoje snove, čak i onda kad izgledaju nemoguće. Ništa nije nemoguće!
Zato ne dozvolite da vam bilo ko ruši snove. Vjerujte u to i borite se za sebe, jer niko drugi neće.
Zapamtite, samo Allah daje nafaku, a ne ljudi, zapamtite to.
I sad, jedini koji je vjerovao u tebe stoji i gleda uživo svu tu “priču” ali ovaj put iz prave perspektive – realnosti.
(Facebook / Jusuf Nurkić-BosnianBeast23)
