Činjenica da je neko završio fakultet ili pročitao stotinu knjiga ne znači da je ta osoba inteligentna i da se može snaći u zamršenoj situaciji.

Razlika je znati i razumjeti

Jedno je naučiti napamet, recimo, hemijsku formulu za nešto i kako tim putem stići do određene reakcije, a sasvim je drugo razumjeti šta se zaista desilo.

Prepoznavanje određenih stvari je uglavnom površno i vezano za posmatranje i pamćenje. Ali, razumijevanje je nešto puno dublje – prirodna radoznalost koja nastoji da objasni razlog.

Inteligencija je podsticala velike umove da dođu do genijalnih otkrića. Slijedili su tragove, bili znatiželjni, razmišljali, povezivali i istraživali nove mogućnosti koje su se smatrale nemogućim.

Širi kontekst je odraz inteligencije

Izolovano razmišljanje o određenim činjenicama je beskorisno trošenje vremena. Ali, spajanje tih činjenica da bi se stvorila veća slika je inteligencija.

Ljudi sa visokim IQ doživljavaju određeni detalj kao dio velike slagalice, pa iznova traže drugi dio, treći, sve dok ne dobiju kompletnu sliku.

Oni razumiju odnos između nekih stvari, to je ono što pokušavaju da shvate, tu povezanost.

Osobe kojima inteligencija nije jača strana, ali su obrazovani i načitani imaju naviku da ne brinu pretjerano o stvarima koje su izvan njihovog suženog polja mišljenja.

Bitno je završiti besmislenu raspravu

Mnoge osobe su u stanju da se kvalitetno raspravljaju i brane svoje stavove, ali nekad to samo vodi svađi i negativnoj energiji.

Zato je bitnije znati zašutjeti, popustiti i riješiti neku situaciju svojom voljom.

Ljudi manje inteligencije, a koji su veoma obrazovani, imaju previše visoko mišljenje o sebi, kao da su “popili svu pamet svijeta” i, kada se raspravljaju, imaju snažnu potrebu da dokazuju kako su u pravu.

Ne razmišljaju na način da se od svakoga može nešto naučiti, nezavisno od toga koliko je neko obrazovan, načitan ili nije. Oni ne mogu da razumiju da čovjek može biti vrlo inteligentan, da zna sve i svašta iako možda nikada nije išao u školu.

Treba znati kako nešto utiče na nekoga

Inteligentan čovjek je u stanju da predvidi kako će njegovi postupci i riječi uticati na druge ljude. To može biti empatija, ali ta sposobnost je odraz inteligencije pojedinca i ne može se naučiti iz knjiga.

Riječ je o sposobnosti poistovjećivanja sa nekim. Zatim se donose odluke koje su najbolje u određenoj situaciji. Ljudi koji tu sposobnost nemaju ne mogu da razumiju zašto njihove riječi i postupci djeluju na nekoga na određeni način i izazivaju određene reakcije.

Inteligentni uvijek uče i slušaju druge

Inteligentni ljudi nikada neće imati utisak kako su najpametniji na svijetu.

“Najmudriji sam čovjek jer znam da ništa ne znam”, govorio je Sokrat.

Inteligentni pojedinci su svjesni svojih granica i spremni su da priznaju kada nešto ne znaju, te saslušaju druge kako bi nešto naučili od njih.

Punjenje glave mnoštvom informacija je karakteristika ljudi koji vjeruju da su jako inteligentni, a zapravo su samo dobro obrazovani i načitani. Teško im je priznaju kada nisu u pravu, a drugi jeste. To je zbog toga što su ograničeni u načinu razmišljanja, prenosi The Spirit Science.