Svako treće dijete u dobi do četvrtog razreda osnovne škole susreće se s problemima poput skolioze, a razlog su preteške školske torbe, koje su bez obzira na novitete u organizaciji nastave i reforme kojima se godinama puni medijski prostor, ostale teške u mjeri da mnoge školarce koji pohađaju prve, druge ili treće razrede od kuće do škole i natrag moraju voditi roditelji (pritom im noseći torbe).

Rješenja na pomolu nažalost nema, bez obzira na apele roditelja, udruga, pa čak i prosvjetara i sinidkata, koji redovno upozoravaju na problem, koji je uglavnom zapostavljen.

Apeli roditelja

Dosad su zabilježeni primjeri da dijete težine 25 kilograma od kuće do škole na leđima nosi torbu tešku i po 13 kilograma. U Udruzi roditelja Naša djeca navode kako je riječ o “vječitoj temi“ kojom se bave, te kako se o problemu redovno raspravlja, zasad bez efekta.

– Uvijek je to aktualna tema kada imamo nabavku udžbenika za novu školsku godinu. Imali smo ideju organizirati vaganje djece i torbi, raspravljajući gdje bi to bilo najbolje napraviti. Moja ideja je da to bude plato ispred zgrade Vlade HNŽ-a, kako bi sve vidjeli odgovorni. Djelatnici škola su itekako svega svjesni. Godinama se nažalost zanemaruje reforma obrazovnog sistema. Kada se to pravilno sprovede, imat ćemo i lakše torbe, navodi Antoni Šain iz Udruge, piše Dnevni.ba.

Ističe i kako je preporuka Europske unije da težina školske torbe ne smije preći 10 ili 15 posto težine djeteta koje ju nosi. Ova Udruga ranije je organizirala vaganja.

– Tada su nam djeca govorila da dođemo drugog dana, jer je tog drugog u torbi bilo i više udžbenika nego prilikom vaganja. Na tomu vaganju smo se uvjerili da prosječno težina školske torbe kod nas iznosi preko 20 do 30 procenata težine djeteta, navodi Šain.

Pohvalio je značajan dio prosvjetnih djelatnika koji su svjesni problema, činili maksimalne napore kako bi se težina torbi umanjila.

– U nekim školama dio udžbenika i pribora ostaje u učionicama i ne nosi se kućama. Jedno od rješenja je i digitalizacija udžbenika. U tome slučaju tiskale bi se samo radne bilježnice. Znamo za pozitivan primjer iz Hrvatske gdje su u vremenu pandemije pravljeni digitalni udžbenici koji su se pokazali kao pogodak. Nakladnici su ih prilagodili i usavršili, obogatili su im sadržaje, unijeli su interakciju i to može biti smjer i za nas, dodao je Šain.

Predsjednik Sindikata učitelja HNŽ-a (Bosanski plan i program) Edin Sarajlić ističe kako prosvjetni djelatnici imaju razumijevanje za težinu torbi, te da velika većina nastoji koliko je to moguće umanjiti njihovu težinu.

– Osobno sam ukinuo sveske velikih korica, debele sveske, uz insistiranje da se jedna koristi sve dok u njoj ima prostora. Pribor za likovnu kulturu se ostavlja u učionicama. Nastojimo, dakle, olakšati djeci koliko god je to moguće, navodi Sarajlić.

Kupite ormariće

I on ističe kako postoje načini na koji bi se adekvatno mogla olakšati školska torba jednoga osnovca u HNŽ-u.

– Do prave digitalizacije ćemo nažalost dugo čekati. I kod nas u resoru prosvjete se ovaj problem smatra manje važnim. Kupovina ormarića u učionice ne bi puno koštala, a sigurno bi dala rezultata. Danas se stvari, recimo, ostavljaju ispod radnih stolova ili u postojeće ormariće koji nisu adekvatni, upozorio je Sarajelić.

Pokušali smo kontaktirati i nadležne u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNŽ-a, ali nažalost bez uspjeha.