Lamija Hasić, učenica VIII razreda OŠ “Lipnica” je na Jezičkoj olimpijadi, koju svake godine organizuje Richmond Park International School osvojila prvo mjesto u kategoriji eseja. Njen rad prenosimo u cijelosti.
Bosna je ćilimom zastrta
Ti, stranče, ti koji si Englez, Amerikanac, Francuz ili Nijemac, ti nikad nećeš znati ništa o Bosni.
Nikad nećeš znati o vojsci bosanskoj i krvi našoj.
Nećeš znati o životu ostavljenom u ratu, nećeš znati o davno izgubljenom prijatelju starom.
Nećeš nikada saznati priču o neispijenom, na stolu ostavljenom, findžanu kahve.
Niti o plaču djeteta koje je sada odrasla osoba. Nećeš znati o šamiji naninoj, sa sjajem zlatnim. Bosna je mnogo više od zemlje. Mnogo više od onoga što je rečeno, kazano, napisano ili otpjevano.
Bosnu se, kao i sve besmrtno, treba proživjeti.
Ti nikad nećeš znati kakav je miris kahve iz džezve, niti kakva je to pita u koju se moja nana zaklinje.
I žalim te. Žalim te jer je tebi Bosna samo država, riječ u knjizi, pomen o ratu i mrlja na karti. Žalim te jer nećeš prošetati kroz naše čaršije. Žalim te jer nećeš osjetiti miris trave koju je djed stari, radničkim rukama pokosio. Nećeš ubrati cvijet, sa ćilima zelenog koji grije našu Bosnu.
Stećci naši, nijemi i nagi, šapuću priče davno zaustavljene, plaču za ljudima, mrtvim i živim. Plačemo i mi, ali tiho, da niko ne čuje.
Stid nas je. Nije vakat da se plače.
Preživjeli smo mi, i radost i žalost. Sve kao jedno, jedan narod, jedna himna, jedna zastava, jedna priča. Pričala se ta priča i pričat će se, sve dok je čovjeka i vijeka.
Sve dok je Bosne naše, ćilimom zastrte. A Bosne će biti…
(Lamija Hasić VIII-a)
