Piše: Mirhat Mračkić

Zavrtaljka je kota na planini Zahor koja dominira nad Brestovskim i Bilalovcem, selima smještenim na rubnim područjima općine Kiseljak prema Busovači. S druge, fojničke strane ispod Zavrtaljke se nalaze sela Oglavak, Pločari i Smajlovići koji teritorijalno pripadaju općini Fojnica.

Početkom sukoba s HVO-om 1993. godine, AR BiH je bila prinuđena uspostaviti liniju koja se od Fojnice preko Jasikovice, Pločara, Oglavka i Zavrtaljke pružala prema Bilalovcu i dalje prema Visokom. Ona je duži vremenski period predstavljala jedinu slobodnu putnu komunikaciju putnog pravca Fojnica-Kaćuni- Bilalovac- Visoko. Ujedno, to je bio jedini slobodni put koji je preko pomenutih mjesta spajao Sarajevo, Zenicu i Tuzlu.

Također, taj uski pojas je sprječavao uvezivanje jedinica HVO-a Kiseljaka s jedinicama iz Viteza, Busovače i Novog Travnika.

Kotu Zavrtaljka branila je slabo opremljena 323. lbr. koju su sačinjavali uglavnom borci s teritorije općine Kiseljak. Koristeći artiljerijske usluge “braće“ iz VRS-a, a kasnije će se ispostaviti i Hrvatske vojske, danonoćno su napadane kompletne linije AR BiH prema gradu Fojnici kao i kompletna linija prema Bilalovcu. Ove usluge su bar u početku sukoba 1993. godine obilato plaćane opljačkanom imovinom kiseljačkih Bošnjaka.

U ranu zoru, 29. januara 1994. godine, u ekstremno lošim vremenskim uslovima, a poslije višednevne artiljerijske pripreme, specijalne jedinice HVO-a su napale i zauzele Zavrtaljku.

Bitno je napomenuti da se sve ovo dešava u vrijeme reorganizacije 323. lbr., koja je par dana prije premještena s Lisova i Baskija na njima ovaj nepoznat teren.

Osvajanjem Zavrtaljke HVO je stvorio pretpostavke za daljnji proboj prema lašvanskoj dolini ali i prema rejonu Zimije, prema Fojnici, čime bi znatno skratio zauzete linije i uštedio na ionako malobrojnom ljudstvu. Znajući stanje s materijalno-tehničkim sredstvima koje je u tim momentima u jedinicama AR BiH na ovom području bilo katastrofalno upravo zbog toga što je HVO onemogućavao snabdijevanje naših jedinica u cilju daljnjeg slabljenja njihove odbrambene moći, HVO je računao na brz i lagan prolaz i spajanje jedinica iz Kiseljaka s jedinicama u lašvanskoj dolini. Ono na šta sigurno nisu računali je herojska kontraofanziva jedinica AR BiH angažovanih na ovim prostorima, koja će uslijediti već sutradan a koja će za rezultat imati vraćanje dijela linije, učvršćivanje novozauzetih linija i sprječavanje jedinica HVO-a da ostvare svoje zamisli. Linije odbrane AR BiH dalje nisu pomjerane, tako da HVO nije uspio ostvariti krajnji cilj a to je uvezivanje jedinica HVO-a Kiseljaka s jedinicama iz lašvanske doline.

Cilj objavljivanja ovih informacija nije guranje prsta u oko bilo kome. Cilj je obznaniti istinu a ona je takva da HVO do kraja rata, odnosno do potpisivanja Washingtonskog sporazuma 01.03.1994. godine, zahvaljujući prije svega nadljudskoj hrabrosti pripadnika AR BiH, nije uspio spojiti ove jedinice i uvezati teritoriju.

Poslije bitke je lahko biti general, svi slave svoje pobjede (i poraze). Ono što je činjenica je da je HR HB na ovim brdima izgubila svoju bitku. Da je kojim slučajem HVO ostvario svoje namjere danas bi ova fašizoidna tvorevina bila uveliko punoljetna, a UZP bi vjerovatno imao brata blizanca na ovim prostorima.

Ipak da “boj ne bije ljuto oružje, već boj bije srce u junaka“ pokazalo se na ovom ali i mnogim drugim mjestima tokom svih ovih sukoba.