Razigrana raskoš jeseni plijeni nam pažnju, manju od mnoštva tamnih riječi što kruže oko nas.
Putevi lišćem s još života u sebi prekriveni, grane i dani iznova u sivo obojeni.
Lepršaju i šušte ukazuju na raj dok nebom kovitlaju oblaci teški kao i riječi s prašnjave police bačene na nas.
Nagovještavaju raju kraj. A kraj, kraj nikada to nije, početak je novog početka kojem su namijenjeni krugovi pakla i raja ravnoteže koja se od postanka postanja proteže.
Ali, i ravnoteža mutiranju podliježe, dobije stranu težu na nekim tačkama meridijana krugovi pakla pretežu.
Razija Buharalija, 03.11.2021.
