Grad i naselja čine ljudi. Oni su ti koji mu daju život, oblikuju ga, daju mu tempo, dinamiku i djelima pričaju o njemu. Kreativnim idejama i stvaralštvom čine ga prepoznatljivim i svrstavaju ga u značajne sredine.
Svaki grad, pa tako i naša Fojnica, kroz svoje epohe postojanja od 1365. godine, prema prvom dokumentovanom zapisu, iznjedri ličnosti koje se po svojim sposobnostima, u okviru svog djelovanja, istaknu i utiču na kreiranje imidža o gradu u kojem rade i žive.
Da li će jedno ili više desetljeća, stoljeće ili duži vremenski okvir obilježiti jednu ličnost, zavisi od ideja koje se rađaju u toj ličnosti, vizije tih ideja, interpretacije istih kao i način na koji iskazuje svoju ličnost u vremenu i prostoru svog djelovanja.
Jedna od istaknutih ličnosti našeg grada je svakako, s posebnim respektom, rahmetli, direktorica Zavoda za mentalno invalidna lica “DRIN” Fojnica, Kadira Pašić Mehmedagić, žena koja je sav svoj intelektualni, emocionalni, energetski i životni potencijal posvetila svojim štićenicima, radnicima i svom Zavodu “Drin” Fojnica.
Dolazak u Fojnicu
Dom za mentalno invalidnu djecu i omladinu, osnovan 1955. godine u Kreševu, 1963. godine, premješta se na područje općine Fojnica, tačnije, u Vojnu napuštenu zgradu na putu prema Dusini, uz rijeku Željeznicu.
Izolovan i opkoljen padinama obraslim bjelogoričnom šumom, doimao se pomalo sablasno. Rijeka Željeznica je tekla kao i život. Za razliku od štićenika, u svojoj privilegiji toka obilazila je predjele i pozdravljala ljude, dok su štićenici u svojoj ograničenoj statičnosti, život izvan zidina zgrade mogli osjetiti u njenom bučnom toku, noćnoj tišini šume, cvrkutu ptica, šumorom lišća i smjeni godišnjih doba koja su im pružala uvid u promjene u jednoličnosti domskog života.
Kontakti s ljudima kojima su bili prepušteni na brigu i odgovornost, koji su svoju egzistenciju potražili uz njih, i kretnje u malom krugu uz zgradu, bila je jedina veza s vanjskim svijetom.
Krajolikom su kružile glasine koje su govorile da uslovi za rad i život u Domu i nisu na zavidnom nivou.
Mlada, svom pozivu posvećena, direktorica Dječijeg doma u Mostaru, Kadira Pašić Mehmedagić, prepoznata je kao odgovorna i talentovana organizatorica u uspostavi odnosa unutar institucije kojom je rukovodila.
Ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite BiH, 1969. godine, poziva je na razgovor s ciljem usmjeravanja za rukovoditeljicu na tri mjeseca u Dom za mentalno invalidnu djecu i omladinu u Dusini da bi uspostavila kvalitetniju organizaciju rada i života u Domu.
Pred njom su stajala dva puta i dilema. Na koji put stati? Da li prihvatiti novi izazov pun nepoznanica, daleko od svega što je do tad pripadalo njoj i čemu je pripadala ona, ili, ostati u poznatom ambijentu odgovornosti?
Avanturistički duh, pomiješan s izraženim altruizmom, jasnije je istaknuo stazu novih izazova, stazu koja vodi do štićenika u Domu u Dusini.
Uz njeno DA, imenuje se za direktoricu Doma za mentalno invalidna lica u Dusini na period od tri mjeseca.
S velikim planovima i entuzijazmom dolazi u Dom i preuzima odgovornost.
U tri mjeseca, na koliko je bila imenovana, razvija empatiju koja se pretvara u ljubav posvećenosti prema nemoćnim osobama. Njihova nemoć i svjesnost ovisnosti od ljudi u njihovom okruženju, s njenim dolaskom poprima drugi i drugačiji, humaniji odnos.
Spontano, u pogledima i drugim njima dostupnim načinima počinju iskazivati ljubav i zahvalnost. Posebne emocije se razvijaju prema direktorici, Kadiri Pašić Mehmedagić. Probuđene zatomljene emocije štićenika učinile su da nastavi svoj angažman u Domu i nakon isteka ugovora od tri mjeseca.
Već, 1971. godine, pokreće izgradnju savremenog objekta u Fojnici. Dvije godine kasnije, 1973. dolazi do svečanog otvaranja novog objekata i useljavanje štićenika iz Dusine i dijelom iz Doma u Bakovićima kojim je takođe rukovodila. Novoizgrađeni savremeni objekat, s odgovarajućom opremom i pratećim elementima, pružao je udobniji smještaj i kvalitetniju brigu za štićenike.
Božija kreativnost s razlogom je društvu ponudila ova bića. Kakvu spoznaju će čovjek postići zavisi od mnogo faktora kojima je okružen i stepena empatije spram drugih i drugačijih.
Prostorije njene duše su bile prostrane, svijetle, ugodne, pouzdane i tople.
Brižljivo je tkala empatiju odgovornosti spram nemoćnih bića koja su joj povjerena.
Srce je paralelno kucalo za nju i njene štićenike, njene radnike i ustanove kojima je rukovodila. Misli su bile ispunjene njihovim prisustvom.
Mozak je neprestano pravio planove i donosio odluke o poboljšanju uslova života i rada u njima. Razvijenost plemenitih osobina u njoj dosezao je najvišu ljestvicu humanosti ljudskog postojanja.
Ulaganjem ukupnog svog potencijala u druge, drugačije i nemoćne, rađao se ugled koji je rastao, cvjetao i širio svoj miris koji ne poznaje prostorna ograničenja. Miris ljubavi za nemoćne, direktorice Kadire Pašić Mehmedagić, proširio se Balkanom, Evropom i otišao u cijeli svijeta.
Na čelu s direktoricom Kadirom Pašić Mehmedagić, Zavod “Drin” u Fojnici, postaje ugledna ustanova širom bivše SFR Jugoslavije i šire. Dodjeljuje mu se niz značajnih priznanja i nagrada.
Među značajnije spadaju:
- Orden rada sa srebrnim zracima,
- Orden republike s bronzanim zracima,
- Orden republike s bronzanim vijencem, kao i mnoge druge značajne nagrade i priznanja.
Godine 1986. na nivou SFRJ, Kadira Pašić Mehmedagić proglašva se za Ženu godine.
U teškim ratnim (1992. – 1995.) i poratnim godinama s istom snagom ljubavi i entuzijazma nastavlja davati sebe štićenicima, radnicima i Zavodu. Posijano sjeme ljubavi nikad nije prestalo rasti, cvjetati i širiti svoj miris. To sjeme ljubavi nepresušne brige i borbe da štićenicima obezbijedi što kvalitniji boravak u Zavodu “Drin” doveli su je do vrhunca ljudske veličine. Međusobna tijesna emocionalna povezanost sa štićenicim je učinila da je svi štićenici zovu MAJKOM.
Majka je jedina riječ kojom se istovremeno iskazuje ljubav, radost, snaga, zaštićenost, sigurnost…
Kreativnim idejama i nesebičnim ulaganjem sebe u rad Zavoda, skretala je pažnju medija i na taj način Zavod držala u žiži interesovanja.
Brižljivo je pripremala obilježavanja značajnih datuma Zavoda na koje je pozivala ugledne ličnosti na svim nivoima društvene ljestvice povezane s ustanovama poput Zavoda.
Redovnim odazivom zvanice su iskazivale poštovanje njenom liku i djelu. Na ovaj način je društveno-politički život direktno involvirala u suštinu, bit i značaj postojanja ovakve institucije u društvenoj zajednici i njenog načina djelovanja, dajući Zavodu značaj koji zaslužuje.
Uslijedila su mnogobrojna priznanja i nagrade, kako za Zavod kao uglednu ustanovu, tako i personalno za direktoricu Zavoda, Kadiru Pašić Mehmedagić.
Nagrade i priznanja dolazila su, kako od institucija i pojedinaca u BiH, FBIH, tako i izvan granica naše domovine.
U 2000. godini proglašava se za Ženu godine, u 2004. godini dodjeljuje joj se priznanje, Nagrada za životno djelo.
Njena, možda i posljednja, izjava za medije 2005. godine, povodom obilježavanja jubilarne 50-te godišnjice Zavoda, glasila je:
“Naš odnos prema osobama sa posebnim potrebama je ogledalo nas samih i društva u kojem živimo. Kroz decenije postojanja Zavod je izrastao u uglednu socijalno-zdravstvenu ustanovu. Smještaj, ishrana, briga, edukacija i rehabilitacija osoba s posebnim potrebama, uz primarnu zdravstvenu zaštitu, ovdje traje od 1955. godine.”
Majka, Direktorica, Žena, Čovjek, Kadira Pašić Mehmedagić, 15.6.2006. godine, zauvijek napušta svoje štićenike, radnike, Zavod i našu Fojnicu.
Ali ne i njena djela.
Ona trajno ostaju da svjedoče o ženi s najvećom energijom u borbi za svoje štićenike, radnike i Zavod. Oni su bili njen život, sve ono što život podrazumijeva.
Ona je sinonim ljudskog pozitivizma usmjeren na lica naslonjena na trajnu institucionalnu brigu.
Uspjesi rahmetli direktirice Zavoda, Kadire pašić Mehmedagić, više su nego impozantni.
Nadam se da će ovaj grad sa svojim građanima pokrenuti inicijativu da se Zavod za mentalno invalidna lica “DRIN” Fojnica preimenuje u novi naziv, sasvim zasluženo, Zavod za mentalno invalidna lica “KADIRA PAŠIĆ MEHMEDAGIĆ” Fojnica.
Tekst: Razija Buharalija
