Ovakva situacija je viđena “hiljadu puta”.

Na nekoj od društvenih mreža objavite mišljenje, požalite se na nešto ili postavite neki članak. Netko ispod napiše komentar, ne slažući se ili slažući s onim što ste objavili. Potom netko treći objavi još jedan komentar ne slažući se ili slažući s prvim komentarom ili oba. Tada drugi uskoče kako bi dodali svoje stavove. Krene žustra rasprava. Koriste se oštre riječi. Ubrzo nekoliko prijatelja sudjeluje u virtualnoj galami, uvrede pršte na sve strane, ponekad i između ljudi koji se nikad nisu uživo upoznali, piše Inc.

Korištenje pogrešnog medija

Postoji jednostavan razlog zašto se to događa: Odgovaramo drugačije na ono što ljudi pišu nego na ono što kažu – čak i ako su te stvari potpuno iste. To je pokazao izuzetno zanimljiv eksperiment istraživača Univerziteta California-Berkeley i Univerziteta u Chicagu.

U studiji je 300 subjekata čitalo, gledalo videozapise ili slušalo argumente o temama kao što su rat, pobačaj i country ili rap glazba. Nakon toga, ispitanici su intervjuirani u vezi s njihovim reakcijama na mišljenja s kojima se nisu slagali.

Njihov opći odgovor vjerojatno je poznat svima koji su ikada razgovarali o politici: široko uvjerenje da su ljudi koji se ne slažu s vama previše glupi ili previše neuki da bi bolje znali. Međutim, postojala je jasna razlika između onih koji su gledali ili slušali kako netko izgovara riječi naglas i onih koji su pročitali identične riječi kao tekst. Za one koji su slušali ili gledali kako netko izgovara riječi manje je vjerovatno da će govornika odbaciti kao neupućenog ili bezdušnog za razliku od onih koji su samo čitali nečije komentare, navodi se u studiji.

Taj rezultat nije bio iznenađenje za barem jednu istraživačicu, Juliane Schroeder, koja je bila inspirirana da izvede eksperiment nakon sličnog vlastitog iskustva.
“Jedan od nas pročitao je odlomak govora jednog političara koji je objavljen u novinama od političara, a s kojim se čvrsto ne slaže”, rekla je istraživačica Juliana Schroeder za Washington Post.

“Sljedeće je sedmice čuo potpuno isti govor na radiju. Šokiran je koliko je drugačija njegova reakcija prema tom političaru kada je pročitao odlomak govora u novinarama, u usporedbi s onim kad ga je čuo na radiju. Dok su se pisani komentari činili nevjerovatnim za ovog istraživača, iste riječi izgovorene naglas činile su se razumnim”, dodala je Schroeder.

Ovo istraživanje sugerira kako je najbolji način da ljudi koji se ne slažu jedni s drugima prevladaju svoje razlike, bolje razumiju ili postignu kompromis da razgovaraju jedni s drugima, kao što to čine ljudi na sastancima lokalnih zajednica ili za trpezarijskim stolom. Ali sada kada se toliko interakcija odvija preko društvenih medija, chata, tekstualnih poruka ili e-pošte, razgovor ili rasprava uživo je sve neuobičajenija. Vjerovatno nije slučajno što politička neslaganja i opća akrimonija nikada nisu bili veći, ocjenjuje Inc.

Internetski ratnici

Neki stručnjaci smatraju da je razlog za ulaženje u rasprave na društvenim mrežama i forumima anonimnost interneta.

“Ljudi su na Facebooku puno hrabriji nego što su u stvarnom životu. Postoji prekid veze između onoga što ljudi pišu i načina na koji prolaze kroz napisano i oni zaboravljaju da njihove riječi mogu uvrijediti druge ljude. Društveni mediji od nas traže veću provjeru i moramo biti svjesni kakvu poruku projiciramo u svijet”, kaže Wendy Mencel, direktorica Kanadske škole protokola i etiketa za Reader's Digest.

Inc. dalje navodi da su Rusi u potpunosti iskoristili ovu disharmoniju između govora i teksta kreirajući Facebook i Twitter naloge kako bi potaknuli još veću “zlu krv” između Amerikanaca nego što je inače ima te da nije čudo što su u tome bili uspješni.
Predlaže se nekoliko rješenja. Prvo je da se umjesto pisanog komentara na nešto snimi i objavi kratki video jer je bolje nešto čuti nego pročitati.

Drugi savjet je da se, ukoliko uđete u raspravu na društvenim mrežama s osobom koju poznajete ili ste bliski s njom, da ne raspravljate “beskonačno”, već da ju pozovete na piće i uživo razgovarate. Ili, u najmanju ruku, da ju pozovete telefonom.