Ništa novo u poslijeratnoj BiH. Mladi odlaze, ne žene se, ne udaju, stari čekaju smrt.
Slika koja se može vidjeti širom zemlje. Što je prije 30 godina bilo normalno, da se djeca na selu rađaju, danas je vijest.
Alija Bukvić i njegova mlada supruga Ajla vjenčali su se prošle godine. Prije nekoliko mjeseci rodio se Ilhan. Tako je prvi put nakon 26 godina zaplakala beba u Božićima.
Bukvići žive u porodičnoj kući na kraju sela s Alijinom majkom Rasemom. I sretni su.
– Sreća nas je sve obasjala kada se rodio Ilhan. Dali smo mu ovo ime jer je rijetko, mislim da nema na području Fojnice. Da nam bude živ i zdrav – počinje priču Alija Bukvić.
On je zaposlen u jednoj firmi u Fojnici. Kada nije na poslu, radi na pripremanju drvenog uglja i od toga zarađuje da bi izdržavao svoju porodicu. Uostalom, svi u selu su žegari, ljudi koji proizvode drveni ugalj.
– Vidjeli ste put u kakvom je katastrofalnom stanju. Kad bi bilo prilike da siđemo malo bliže glavnoj cesti, dobro bi bilo. Ali imamo puno zemlje i ne želim to ostaviti. Volio bih da imam normalne uvjete kako bih mogao zemlju obrađivati. Ovdje je malo zabačeno. Da makar ovaj put asfaltiraju – iskren je Alija.
Najslađe unuče
Kaže da bi mu dobro došla neka mašina za obrađivanje zemlje, da se bavi poljoprivredom.
– Danas svi hoće da idu u grad, da su bliže asfaltu. Ja ne bih, ostao bih ovdje i radio. Ali teško je bez mašina. To bi nam mnogo pomoglo i ništa više ne tražimo – kaže Alija Bukvić.
Njegova supruga Ajla kaže da joj nije problem što žive na selu.
– I ja sam se rodila na selu i nije mi problem. Znam sve poslove koje treba žena da zna koja živi na selu – dodaje Ajla.
Nana Rasema ima sedmero unučadi. Ali je Ilhan najmlađe i, kako kaže, najslađe unuče.
– Najslađe, nego šta. Nani je puno srce – radosno govori Rasema.
Ima 11 stanovnika
U povratničkom selu Božići trenutno ima 11 stanovnika. Ima i starijih momaka koji se ne žene jer teško je današnje djevojke dovesti na selo.
– Svi hoće da žive u gradu. Ajla nije imala problem s tim – kaže Alija.
